GRANIT23_18_IOS3890-Edit_ED1600P

Granit

Kada aeromitinga nema i prikazi (prikazi)  su dobri. Ovo verovatno misli i većina domaćih vazduhoplovno-vojnih entuzijasta. Zaista, međunarodnog aeromitinga nije bilo baš dugo, pa su svi sa zadovoljstvom dočekali  prikaz sposobnosti Vojske Srbije „Granit 2023“ koji je održan 22. aprila 2023. godine.

Na vojnom aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ u Batajnici se tog dana našlo oko 2.300 sredstava borbene tehnike, 60-ak letelica i bilo angažovano gotovo 5.000 ljudi. Impozantna brojka u svakom smislu, iako mi zdrav razum kaže da možda nije najpametnije toliku količinu tehnike smestiti na jedno mesto. Da za vojskom i avijacijom još uvek postoji interesovanje pokazalo je i preko 40.000 posetilaca.

Analizom ovog događaja se bavilo više stručnih portala, pa je suvišno nabrajati novitete, šta se staro i novo moglo videti od tehnike. Verujte, čak i kada bi hteo da ulazim u te detalje, ne bih mogao da budem precizan. Na vojni aerodrom je dovučena besmisleno velika količina tehnike, pa i pored višednevnog snimanja nisam ni mogao ni želeo da se pozabavim detaljima. Umesto toga fokusirao sam se na fotografije i to avijaciju pre svga.

GRANIT23_22_IOS7835_ED1600P

MiG-29 SM, SD i UB  / 101. lae „Vitezovi“

Tema mora da počne sa Vitezovima i njihovim dvorepim mašinama. To su bili moji domaćini, ljudi koji su zajedno sa Ministarstvom Odbrane, Komandom RV-a i 204. vazduhoplovnom brigadom, zaslužni za postojanje ovih kadrova.

Migovi 29 iz sastava 101. lovačke avijacijske eskadrile „Vitezovi“ bili su bitan i jedan od najinteresantnijih segmenta ovog događaja. Sama činjenica da je na nebu bilo deset letelica govori puno toga i šalje jasnu poruku da Vojska Srbije raspolaže sa lovačkom avijacijom koja nije za potcenjivanje. Par Migova (MiG-29 UB i SM) je odradio vrlo efektnu simulaciju bliske vazdušne borbe, dok su ostale letelice učestvovale u defileu sa dve formacije od po 4 aviona. Lepo je bilo videti povećanje broja aviona modernizovanih na MiG-29SM standard, uprkos kompleksnoj geo-političkoj situaciji i njenom uticaju na dinamiku modernizacije. Nadam se da će kadrovi koji slede moći da vam dočaraju bar delić atmosfere, što sa batajničke stajanke, što sa neba.

GRANIT23_18_IOS3054_ED1600P

Mig-29 SM (9.13) i MiG-29UB, poletanje u paru.

GRANIT23_18_IOS1788_ED1600P

GRANIT23_20412A4412-Enhanced-NR_ED1600P

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

Formacije Migova i scene iz simulacije bliske vazdušne borbe.

 

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

Ah kakav trenutak…

GRANIT23_20_IOS6217_ED1600P

Jedna od tri  grupe Migova iz 101. eskadrila. Migova spremnih za poletanje je bilo toliko, da nisu mogli svi da stanu u jedan kadar.

GRANIT23_18_IOS2129_ED1600P

MiG-29SM iz sastava „dežurne pare“, to jest dežurnog para lovaca, u toku finalne faze startovanja motora.

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

Mil Mi-35M  / 714. pohe „Senke“

Bez sumnje najopakija silueta u sastavu RViPVO Vojske Srbije. Naravno reč je o helikopterima Mi-35M iz sastava 714. protivoklopne helikopterske eskadrile „Senke“.

GRANIT23_18_IOS3890-Edit_ED1600P

GRANIT23_22_IOS8705_ED1600P

GRANIT23_20412A4688_ED1600P-2

Mi-35 Serbian Air Force 714.pohe "SENKE" © dimitrijeostojic.com

Mi-35 Serbian Air Force 714.pohe "SENKE" © dimitrijeostojic.com

Orao J-22, NJ-22 i NJ-22M1A  / 241. lbae „Tigrovi“

Deset aviona Orao, različitih verzija, uključujući i modernizovanog jednoseda i dvoseda, prebazirani su na batajnički aerodrom zbog ovog događaja. Slično kao i Migovi 29 i Orlovi su imali svoj nastup i prikazali simulaciju bliske vazduhoplovne vazdušne podrške (zajedno sa Super Galebovima), a zatim u dve formacije napravili prelet zajedno sa ostalim letelicama.

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Orlovi J/NJ-22 čekaju signal za poletanje.

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Modernizovani Orao NJ-22M1A (25531) je leteo sa naoružanjem i to raketom AGM-65B (tačnije trenažnom verzijom TGM-65) i domaćom vođenom raketom vazduh-zemlja VRVZ-200 (koja još uvek nije deo zvaničnog naoružanja ove letelice).

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Kažem vam, vojnom aerodrom „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ je bio tesan tih dana. Sve stajanke su bile pune. Scena koja se retko viđa. Posebno je bilo zanimljivo posmatrati poletanje većeg broja letelica u kratkom vremenskom intervalu. Gužva i na nebu i na zamlji.

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Nakon nastupa dva Orla su došla do centralnog dela stajanke gde se nalazila i publika.

Airbus H-215 Super Puma & Kamov Ka-32   / Helikopterska Jedinica MUP-a

Momci koju su „ukrali šou!  Pojavilu su se niotkuda, praktično nenajavljeni, nakon svih ostali, kada se direktan TV  prenos već završio i odradili najefektniji nastup na „Granitu“. Izuzetno energičan program Super Pume pokazao je da najveći i najnoviji helikopter u sastavu HJ MUP-a zapravo vrlo agilna zverka. Posebno je interesantno da je ovaj program odrađen svega nakon 6-7 meseci od prijama prve letelice i sa još uvek skromnim naletom pilota na ovom tipu helikoptera.

 

GRANIT23_22_IOS8088_ED1600P

Sjajan nastup helikoptera Airbus H215 Super Puma (YU-HHJ), to jest pilota komandanta HJ MUP-a Nenada Nedića. Nadamo se da ćemo ćešće imati prilike da gledamo ovako nešto na našem nebu.

GRANIT23_22_IOS7994_ED1600P

H215 Super Puma Helikopterska Jedinica MUP © dimitrijeostojic.com

Prvi javni nastip vrlo specifičnog helikoptera Kamov Ka-32. Dva ovakva helikoptera su nabavljena pre svega za gašenje požara iz vazduha. Sa svojom ogromnom nosivošču, Kamov je u stanju da ponese i do 5 tona vode. Tokom „Garanita“  Kamov je demonstrirao ono što najbolje ume, a to je gašenje požara. Po reakcijama publike, reklo bi se da ih je ova tačka možda i najviše zainteresovala.

Ka32 Helikopterska Jedinica MUP © dimitrijeostojic.com

Ka-32A11BC (YU-HRS) poseduje i vodeni top koji je u stanju da baca mlaz vode na daljinama do 40 metara. Ova funkcionalnost je izuzetno korisna u situacijama gašenja požara u visokim objektima (soliterima npr.).

Ka32 Helikopterska Jedinica MUP © dimitrijeostojic.com

Podvesni rezervoar vode na Ka-32A11BC može da primi do 4 tone vode. Nekoliko puta više od standardnih podvesnih vedra na drugim helikopterima u sastavu HJ MUP-a.

GRANIT23_22_IOS6573_ED1600P

Možda se pitate zašto tek sada objavljujem ovu temu i fotografije? Prošlo je skoro godinu dana od samog događaja. Neposredno nakon „Granita 23“ desila se najveća tragedija u Srbiji u ovom veku. Pričam o stravičnim događajima u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima Dubona i Malo Orašje u okolini Mladenovca, koji su u jednom trenutku zavili čitavu Srbiju u crno. Ne samo da smatram da bi bilo neprikladno u tom trenutku baviti se temom vojnog događaja, već u meni nije bilo ni najmanje entuzijazma i želje da završim obradu ogromne količine fotografija koje su nastale tokom priprema i izvođenja ovog događaja. Tek nekoliko meseci kasnije sam ponovo otvorio folder sa fotografijama i nastavio sa radom.

Ovaj događaj sam imao priliku da dokumentujem onako kako želim i kako to treba da se radi. Plod višednevnog napornog rada su fotografije koje su našle svoj put od magazina i internet portala do kalendara. Još važnije, neki zanimljivi trenutci su trajno zabeleženi, što je svakako bitno za istoriju našeg RV-a i same Vojske Srbije.

Fotografije nastale tokom  prikaza sposobnosti Vojske Srbije „Granit 2023“ objavljenu su u magazinu „Odbrana”, naslovnoj strani „Politike”, kalendaru Ministarstva Odbrane za 2024. godinu, kalendaru 101. eskadrile „Vitezovi”, češkom vojnom magazinu ATM, kao i drugim kalendarima, štampanim izdanjima i internet portalima.

Materijala ima i za drugi možda, čak i treći nastavak ovog članka. Ako vam se tema dopada i želite nastavak udarite koji komentar/share/like , pa da nastavim sa odabirom fotografija ;)

 

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić photo © 2023

Read More

OSTOJIC_D_IOS8395_ED1600P

Kecsckemet 21

Kecskemet Airshow odavno nosi titulu najzanimljivijeg internacionalnog vazduhoplovnog događaja u našem bližem okruženju. Zapravo, zbog cpecifične Kovid 19 situacije u celom svetu i otkazivanju mnogih aeromitinga, međunarodni aeromiting Kečkemet (Kecskemet International Airshow) je verovatno bio najveći događaj ove vrste u Evropi. Mađarsko RV je pokazalo da može da organizuje aeromiting po svetskim standardima, ali i više od toga, jer je ovo bio punokrvni vojni događaj gde su mađarske oružane snage predstavile i značajnu količinu novog naoružanja koje je nabavljeno ili će biti nabavljeno u sklopu velike modernizacije čitave vojske.

Ovo nije klasična reportaža sa aeromitinga, nema pretereno smisla, jer evo za koji dan će godinu dana od kada se događaj desio (27. i 28. avgust 2021.), te je priča „bajata”. Umesto toga, posmatrajte ovo kao kolekciju zanimljivih kadrova koji žele da ugledaju svetlost interneta :). Dosta toga je preskočeno, pa ako vas zanima šta se sve moglo videti, bacite pogled na ovu reportažu. O Kečkemetu se pisalo i ranije na blogu, pogledajte deljanu reportažu Kečkemet Airshow 2010 .

OSTOJIC_D_IOS8395_ED1600P

Iako je JAS-39C Češkog RV-a izveo sjajan solo program, najfotogeničniji nastup na aeromitingu su imali mađarski Gripeni. Ne zbog samog letenja, koje je uopšte nije bilo akrobatsko, niti posebno zanimljivo, već zbog činjenice da su avioni leteli sa podvesenim naoružanjem. Bez obzira što se radi o školskim bombama i raketama, ovako nešto se retko viđa na aeromitinzima. Iz fotografskog ugla ovo je posebno zanimljivo, jer pruža mogućnost pravljenja kadrova nalik na one koje nastaju tokom redovnih operacija i uvežbavanja, kada uglavnom kamere nisu tu. Prave ljubitelje vojnog vazduhoplovstva ionako više zanimaju ove stvari, nego šareni avioni koji ostavljaju tragove u bojama ;)

OSTOJIC_D_IOS8045_ED1600P

Četiri Gripena iz sastava 59. vazduhoplovne baze letela su sa aktivnim radarski samovođenim raketama AIM-120C (ili trenažnim verzijama CATM-120C), laserski vođenim bombama GBU-12 i samonavođenim raketama zemlja-zemlja tipa AGM-65 G2 i H. Svaki od aviona bio je opremljen i nišanskim kontejnerom Litening, koji malenog Gripena pretvara u vrlo opasnu„multy role” mašinu.

OSTOJIC_D_IOS5003_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS6863_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS7926_ED1600P

Solo nastup mađarskog Gripena i trenutci izbacivanja IC mamaca.

OSTOJIC_D_IOS7969_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS6607_ED1600P

Jedan od dva aviona Airbus A-319 Mađarskog RV. Ovi bivši „civili” se prevashodno koriste za transport trupa u međunarodnim misijama.

OSTOJIC_D_IOS6732_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS6644_ED1600P

Još jedna letelica nabavljena u sklopu opsežnog programa modernizacije vojske „Zrínyi 2026” je Dassault Falcon 7X. U pitanju je još jedna izvorno civilna letelica, tačnije prekookenski biznis džet, čija je glavna uloga u mađarskom RV transport važnih ličnosti. 

OSTOJIC_D_DIM2741_ED1600PW-3 Sokol  RV Češke, u solo nastupi i simulaciji SAR akcije.

OSTOJIC_D_DIM2452_ED1600P

 RAF-ov (Royal Air Force) EF2000 Jurofajter Tajfuna (Typhoon). Standardno, moćno i bučno, tipično za Tajfuna.


OSTOJIC_D_DIM2455_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS5680_ED1600P-2

Saab AJS-37 Viggen. Restaurirani primerak koji od 2012. često leti po evropskim aeromitinzima. Ako je Tajfun bio bučan, onda je Vigen super bučan. Neverovatna i u svoje vreme tehnološki izuzetno napredna letelica. Lično, kao veliki ljubitelj i Vigena i Drakena sam uživao u njihovoj pojavi i letenju.

OSTOJIC_D_IOS5709_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS5749_ED1600P

Saab SK 35C Draken, zajedno uz Vigena deo nastupa „Istorijski let RV Švedske”

OSTOJIC_D_IOS5864_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS7396_ED1600P

Češki Mi-171Š i Mi-35 u akciji.

OSTOJIC_D_IOS7234_ED1600P

Rumunski MiG-21 Lancer C u penjanju sa uključenim „forsažom”.

OSTOJIC_D_IOS4763_ED1600P

Brazilski Embraer KC-390 Millenium, verovatno najveća atrakcija ovog događaja. Mađarsko RV je poručilo dva primerka ovog srednjeg transportnog aviona (C-390), i isporuke se očekuju do 2024. godine. Na aeromitingu je nastupala letelica RV Brazila, što se retko viđa na evropskom nebu.

OSTOJIC_D_IOS4789_ED1600P

OSTOJIC_D_DIM2383_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS7833_ED1600P

Mil Mi-17 Ratnog vazduhoplovstva Mađarske

OSTOJIC_D_IOS7740_ED1600PTokom prethodnih godina u Rusiji je remontovano 12 helikoptera Mi-24 verzija P i V.  Ratno vazduhoplovstvo Mađarske je remontom Krokodila i nabavkom 20 helikoptera H-145, znatno ojačalo svoju vertikalnu transportno-borbenu komponentu.

OSTOJIC_D_IOS7758_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS8352_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS5524_ED1600P

Akro-grupa Saudi Hawks sa avionima Hawk Mk.65 Kraljevskog saudijskog ratnog vazduhoplovstvo (Royal Saudi Air Force). Verovatno najbolji akro nastup na Kečkemetu.

OSTOJIC_D_IOS7464_ED1600P

Lasta V-54
Lepo je videti našu letelicu na međunarodnom aeromitingu, makar i u statičkom delu postavke. Ne tako davno naš Orao je dominirao nebom iznad Kečkemeta. Nezaboravni Ricini brisanjci i vratolomije sa ovim ne preterano potentnim avionom se i danas pamte.
Na žalost RViPVO Vojske Srbije kvalitetno ignoriše sve pozive za učešće na inostranim aeromitinzima. Šteta.

OSTOJIC_D_IOS8627_ED1600P

Na posebnom delu aerodroma pripadnici KoV su prikazali dosta tehnike sa kojom Oružane snage Mađarske raspolažu. Svakako je najinteresantniji bio nastup tenkova Lepoard 2 A4 i T-72M1. Mađarska je naručila 44 izuzetno moderna tenka Leopard 2 A7+ od Nemačke, kako bi ojačala i modernizovala svoju prilično malobrojnu i zastarelu tenkovsku komponentu. Stariji tenkovi verzije A4 su isporučeni Mađarskoj kako bi se obezbedila obuka i lakša tranzicija na verziju A7.

OSTOJIC_D_IOS8825_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS8734_ED1600P

Na kraju, bilo je veliko osveženje prisustvovati ovom događaju. Posle dve godine izolacije od ovakvih događaja, konačno se stvorila prilika da se potpuno uživa u normalnom životu. Aeromiting je uprkos promenjivom vremenu i velikom broju posetilaca bio jako dobro organizovan. Da nije bilo problema sa novinarskom akredacijom, zabrane prodaje piva i nedostatak tradicionalnih mađarskih jela, koja su oduvek bili jedan od simbola ovog događaja, mogao bih da nazovem događaj i fantastično organizovanim  ;)

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić photo © 2021

Read More

OSTOJIC_D_IOS8204_ED1600PCroP

(Srpski) Hot stuff

Sorry, this entry is only available in Serbian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

Toplotni talas koji je jula 2022. harao većim delom Evrope, poznat kao Lucifer, podsetio me je na jedno vrelo prošlogodišnje snimanje. Zanimljiv letački dan u 204. vazduhoplovnoj brigadi, sa svim elementima za super fotke, i atmosferskim prilikama koje su pretile da maksimalno otežaju posao.

OSTOJIC_D_IOS3814_HOT_EDLR1600P

Visoke temperature i fotografisanja na aerodromu nisu baš najsretnija kombinacija. Za sve je kriva toplotna izmaglica, jara, hejz, ili jednostavno vreo vazduh koji nam muti sliku. Suština ovog fenomena je u razlici između temperature površine nekog objekta (betona/piste u našem slučaju) i vazduha koji je uvek nešto hladniji. Isparenje koje se javlja u vidu uzavrelog vazduha izuzetno negativno utiče na kvalitet fotografije. Taj efekat je tokom najtoplijih sati letnjih meseci toliko jak, da je gotovo nemoguće fotografisati sa tele-foto i super tele-foto objektivima, i generalno sa daljina većih od par desetina metara. To su ozbiljna ograničenja, jer se uglavnom upravo radi sa tele-foto objektivima i sa nešto većih daljina, jer nije uvek moguće, niti bezbedno biti pored same piste. Videografima je nešto lakše, jer je jara živa, optički se vidi kretanje vazduha i takvi kadrovi ikao nemaju potpunu oštrinu, ipak jasno dočaravaju atmosferu i imaju neki šmek.
U mom slučaju, uglavnom većina ovakvih kadrova završi u đubretu. Ali ima i izuzetaka. Izuzetak je baš ova teme, gde dobar deo fotografija u normalnim okolnostima ne bi dočekao svetlost dana, ali ovaj tropski talas mi je dao inspiraciju da mahom baš njih odaberem za ovu temu. Primetićete i savršeno oštre kadrove, tu su da upotpune priču i nastali su sa mnogo manjih distanca, gde ovaj efekat nije toliko destruktivan.

OSTOJIC_D_IOS3520_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3528_EDLR1600P

Događaj na kome su nastale ove fotografije je bio poseban sam po sebi. Ne viđa se često 10 Migova 29 na nebu, a još ređe gotovo simultano poletanje ovog broja letelica. Sve se ovo dešavalo tokom vežba Munjeviti udar na kojoj su Migovi iz sastava 101.lae Vitezovi učestvovali u zadacima vazdušne podrške i čuvanja vazdušnog prostora. 

Pored vizuelne komponente koja je ostavljala bez daha, i sva ostala čula imala su šta da osete. Zemlja se tresla, nebo grmelo od buke, a neutralni miris vazduha su zamenila isparenja kerozina. I sve se to dešavalo odjednom. Deset aviona je iz raznih pravaca zauzelo svoje pozicije za uzletanje na obe piste, i za manje od jednog minuta odletelo u pravcu Peštera. Buku motora je ubrzo opet zamenio zvuk zrikavaca, a borbenu atmosferu vratio u idiličnu. I tako do povratka Migova sa zadatka, koji je bio nešto manje dinamičan i pružao nešto više vremena za planiranje kadrova. Zapravo, sad kad gleda, ovi kadrovi su mi simpatični, iako nisu po mojim standardima.

OSTOJIC_D_IOS3154_FASTTM

OSTOJIC_D_IOS3582_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3898_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3870_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3734_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3731_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3451_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3807_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3828_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3951_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3516_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3754_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS3458_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS4086_HOT_EDLR1600P

OSTOJIC_D_IOS4099_HOT_EDLR1600P

Eto, na kraju je zloglasni “Lucifer” zaslužan što sam se setio ovih kadrova i podelio ih ;)

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić photo © 2021-2022

Read More

OSTOJIC_D_IOS2722_ED1600P

(Srpski) Grčki lovci nad Severnom Makedonijom

Sorry, this entry is only available in Serbian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

Pomalo nezapaženo je prošla vest da od 9. decembra vazdušni prostor (VaP) Severne Makedonije, ili preciznije njegov gornji sloj, čuva Grčko ratno vazduhoplovstvo. Nakon Albanije, Crne Gore i Slovenije, Severna Makedonija je postala četvrta članica NATO-a iz regiona čiji će VaP kontrolisati neko od savezničkih RV-a. U pitanju su zemlje koje nemaju lovačku komponentu u svojim vazduhoplovstvima. Zbog velikih troškova eksplatacije modernih lovačkih (ili višenamenskih) aviona, u kombinaciji sa relativno malom teritorijom, te zemlje nemaju potrebe, mogućnosti ili ekonomske opravdanosti za kontrolu VaP u sopstvenoj režiji. (more…)

Read More

OSTOJIC_DIMG_7005_EDFX1600P

(Srpski) Spasavanje na gvozdenom putu

Sorry, this entry is only available in Serbian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

Pad

Aleksu je trebala neverovatna snaga i fokus da pored neizdrživog bola nekako izvadi telefon iz unutrašnjeg džepa jakne i pozove Gorsku službu spasavanja. Rekao je šta mu se desilo, u kakvom je stanju i taman kada je počeo da opisuje svoju lokaciju telefon se ugasio. Ostao je potpuno sam na steni via ferate Gornjak, u gustoj magli, teško povređen. Ostalo mu  je samo da se nada da su spasioci čuli njegovu lokaciju pre nego što mu se ugasio telefon.

Via ferate (via ferrata) su izuzetno popularne zadnjih godina. Veliki broj planinara, neretko i turista, upušta se u ovaj vid  vertikalne aktivnosti koji pruža osećaj blizak penjanju uz znatno manje rizika i potrebnog nivoa kondicije. Same via ferate predstavljaju svojevrstan vid staza u steni, nešto poput penjačkog smera (zamišljene linije penjanja stene), samo sa dosta veštačkih pomagala u vidu metalnih sajli, hvatišta ili gazišta, pa čak i lestvica u previsnim ili dužim vertikalnim deonicama. Otud i naziv koji u prevodu doslovce znači gvozdeni put”.  Ferata penjači su svojom opremom (via ferata setom) povezani sa sistemom sajli i to im daje osećaj sigurnosti i mentalno olakšanje. Sigurnost postoji; zato je ova aktivnost i pogodna za šire mase outdoor entuzijasta. Međutim, pod specifičnim okolnostima, na primer ako dođe do pada na vertikalnim deonicama, sile koje trpi oprema su daleko veće od onih koje se normalno javljaju u drugim penjačkim aktivnostima. Upravo te sile mogu da dovedu do ozbiljnih povreda, pa čak i totalnog otkaza opreme. Upravo zato, ljudi koji se inače bave nekom od tehničkih aktivnosti u steni i dobro razumeju termine poput faktora pada, su vrlo često prestravljeni  bezbednošću” na via feratama.

OSTOJIC_DIMG_6531_ED_ED

Aleks je posle nekoliko pokušaja pomeranja noge shvatio da sam neće moći nigde; odmah iznad njega je vertikalna stena sektora XII via ferate – najzahtevnij detalj čitavog uspona, a ispod njega oštar greben i ambis sa svih strana. Za njega je tog subotnjeg jutra krenulo sve naopako, niz nesretnih okolnosti i pogrešnih odluka koje su ga dovele u situaciju gde mu je život itekako ugrožen.

Tog dana na penjanje via ferate trebalo je da krene sa drugarom, ali je ovaj u poslednjem trenutku odustao. Prevelika želja za bekstvom iz grada i odlaskom u prirodu naveli su ga da ipak krene sam u planinarsku avanturu. To je bila prva greška – u planinu, a naročito u stenu se nikada ne ide sam… osim ako nisi jedan drugi Aleks koji se preziva Honold.

Vremenske prilike tog jutra u Gornjačkoj klisuri su bile povoljne samo za ispijanje tople kafe u čvrstom objektu. Ekstremno loša vidljivost, niska temperatura i povremena kiša. Aleks ni ovde nije znao da povuče ručnu” i stane. Jednom je već prošao ovu feratu i smatra da je poznaje, pa zašto ne probati kada je već prevalio toliki put, a vremenske prilike ionako uglavnom nisu idealne. Ovde nastaje druga, verovatno najveća greška – on kreće na uspon po apsolutno nepovoljnim vremenskim uslovima.

Sve je teklo iznenađujuće dobro sve do pred sam kraj uspona. Aleks se brzo penjao i sem čestih pauza za po koji selfi za socijalne mreže, nije ni pravio ozbiljne pauze. Ferati se bližio kraj i do silaska i obavezne pastrmke u obližnjoj kafani Kod Rajka” delilo ga je manje od sat vremena. I onda, nekoliko metara visine iznad početka poslednje i najteže deonice, desna noga je proklizala, Aleks je izgubio balans i odlepio se od stene. Dok je padao, njegov zaštitni set opreme je klizio po sajli sve dok konačno nije došao do velikog klina i stao. U tom trenutku je oprema odradila svoj posao – ogroman dinamički udar na sebe je preuzeo ferata set, gurtna za apsorciju udara je u deliću sekunde počela da se odšiva i umesto penjača primila udar, a Aleks je nastavio da pada još metar, sve dok se gurtna nije potpuno otvorila. Na njegovu nesreću pre nego što mu je oprema u potpunosti ublažila pad, udario je u stenovitu policu koja je bila ispod njega. Urlik od bola se odbijao od litica Gornjačke klisura ali nije imao ko da ga čuje…

Dok je ležeo na vlažnoj i oštroj steni, Aleks je imao vremena da razmišlja o svim svojim pogrešnim koracima. O kretanju bez partnera, o ignorisanju lošeg vremena, o Instagram postovima koji su mu dodatno ispraznili već polu-praznu bateriju mobilnog telefona…

Pretraga

Za to vreme u Beogradu, Kruševcu i Nišu su ekipe spasilaca uveliko pakovale opremu u vozila i bile spremne da krenu ka Gornjaku. Dežurni dispečer GSS-a je ipak primio minimum potrebnih informacija pre nego što se veza prekinula. Nije bila poznata mikro lokacija, ali znalo se da je teško povređen i da je negde u ferati Gornjak”. Tim za helio spasavanje je odmah stavljen u pripravnost, dok su zemaljski” dežurni timovi po lokalnim stanicama obavešteni o događaju i dobili signal za pripremu akcije spasavanja.

Najveća šansa za Aleksa bilo je spasavanje uz pomoć helikoptera, svaka druga spasilačka akcija na tom terenu značila je puno potrošenog vremena na dolazak, pristup povređenom i samu evakuaciju. Iz Helikopterske Jedinice MUP-a ubrzo je stigla poruka da je pri trenutnim meteo uslovima nemoguće bezbedno leteti na takvom terenu. Ova informacija je bila očekivana, pa je u tom trenutku 25 spasilaca, mahom članova prestižnog tehničkog tima za spasavanja iz stena, već jurilo službenim vozilima ka Gornjačkoj klisuri.

Prvi timovi su stigli. Stari, vođa akcije, izlaže okviran plan pretrage i evakuacije, vrši se brza provera tehničke opreme i svako kreće ka svojoj poziciji. Kako će se evakuacija izvršiti biće apsolutno poznato tek kada se Aleks pronađe. Tačno u 10.25 časova, prva ekipa sačinjena od 5 spasilaca krenula je od polaza via ferate prema vrhu, u nadi da će naleteti na povređenog. Kako nije bilo vremena za gubljenje, gotovo istovremeno, još dva tima spasilaca krenula su okolnom stazom ka vrhu i izlazu ferate, kako bi bili spremni za postavljanje spasilačkih instalacija. Još jedan tim je raspakivao opremu i čekao dalje instrukcije.

Samo 40 minuta kasnije, tim za pristup locirao je Aleksa. Bio je bled, povređen i pothlađen, ali vidno srećan kada je iznad sebe ugledao nekoga i čuo reči „Zdravo, ja sam doktor Visuljko iz Gorske službe, došli smo da ti pomognemo”.

Spasavanje

 

OSTOJIC_DIMG_6602_EDFX1600P

Pored velike količine opreme i tereta, spasiocima je trebalo svega 40 minuta da stignu do povređenog. Običnim planinarima, za istu razdaljinu, po lepom vremenu, potrebno je gotovo dva sata. 

OSTOJIC_DIMG_6747_EDFX1600P

„Pakovanje” povređenog u nosila, na eksponiranom grebenu, bio je izazov čak i za iskusne spasioce. Ovo je prvi korak tehničkog spasavanja, koji je nakon smeštanja povređenog u nosila podrazumevao vertikalno izvlačenje do vrha stane. Za to vreme ostali timovi su uveliko postavljali svoje instalacije i spremali sisteme za dalji transport.

OSTOJIC_DIMG_6768_EDFX1600P

OSTOJIC_DIMG_6844_EDFX1600P

Na vrhu, via ferate ekipa za izvalačenje uz pomoć vinča izvlači nosila i pratioce.

OSTOJIC_DIMG_6795_EDFX1600P

Aleks, se posle nekoliko sati prvi put smeje, iako bol još uvek nije prestao.

OSTOJIC_DIMG_6901_EDFX1600P

Trenutak izvlačenja povređenog na vrh, to jest izlaz via ferate.

OSTOJIC_DIMG_6936_EDFX1600P

Zbog kiše i klizavog terena, vođa akcije odlučuje da se povređeni ipak ne spušta strmom stazom pored via ferate, već da se umesto toga nastavi tehničko spasavanje kroz stenu. Zato je bilo neophodno nosila preneti (ovog puta ručno) do Kudelinove tvrđave, gde je sistem za spuštanje niz vertikalnu litucu već bio spreman. 

OSTOJIC_DIMG_7005_EDFX1600P

Vreme prolazi, a meteo uslovi se ne poboljšavaju. Oktobarski dan je kraći, i valja požuriti i spustiti nosila niz vertikalnu stenu visine preko 70 metara po dnevnom svetlu. Za bezbednost Aleksa zadužena su dva pratioca koji se staraju da on bezbedno bude transportovan do podnožja stene. Tamo ga već čeka naredna ekipa…

OSTOJIC_DIMG_7083_EDFX1600P

Mrak je uveliko pao. Poslednja deonica koja vodi kroz gustu listopadnu šumu je daleko više naporna nego što se to očekivalo. U poređenju sa vertikalnim, ovaj horizantalni transport je trebao da bude mačiji kašalj. Blato, klizavo lišće i strm teren primorale su spasioce da tokom cele deonice koriste sisteme za obezbeđenje nosila. Ipak neverovatno uigran tim i savršeni timski rad dali su rezultate. Nešto pre 19 časova nosila su bila na magistralnom putu gde je čekalo vozilo hitne pomoći. Akcija spasavanja je upravo završena.

OSTOJIC_DIMG_7178_EDFX1600P

OSTOJIC_DIMG_7210_EDFX1600P

Kraj

Ovaj Aleks nije stvaran, ova povreda u Gornjaku se nikada nije dogodila. Međutim, mogućnost da se nešto ovako desi je više nego realana. „Aleksine” greške su stvarne, u praksi se GSS stalno sreće sa elementima njegovog ponašanja i postupaka. Zato spasioci Gorske službe uvežbavaju baš ovakve, ekstremno složene situacije. Ova priča je zasnovana na scenariju vežbe spasavanja iz via ferate koju je GSS izveo 16. oktobra 2021. godine. Ovo je samo jedna u nizu vežbi održanih u sklopu projekta pod nazivom  Podizanje kapaciteta Gorske službe spasavanja za traganje i spasavanje u 2021. godini” koji je finansiran od strane Ministarstva Odbrane Republike Srbije.

 

Tekst i fotografije GSS/Dimitrije Ostojić photo © 2021

 

Read More

DIMITRIJEO_IMG_0203_EDLR1600P-2

BOV M16 Miloš

Tokom vežbe Sadejstvo 2020  mogao se videti veliki broj novih borbenih sistema, od kojh je posebnu pažnju privuklo novo višenamensko oklopno vozilo Miloš. Videli smo ga i pre, ali sada ih je konačno bilo u većem broju i to sa prvim domaćim korisnicima – pripadnicima 72. Brigade za specijalne operacije. Jedinstveni ambijent Peštera, vrhunski profesionalci iz 72. i 10 potpuno novih vozila BOV M16 Miloš, bili su idealna prilika da se namenski napravi jedan dobar foto sešn. Kocke su se sklopile i prilika je iskorišćena, a rezultati su pred vama.

(more…)

Read More

OSTOJIC_D_IOS9579_ED1600P

(Srpski) Tigrovi – prvih 60 godina

Sorry, this entry is only available in Serbian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

Prvog aprila 1961. godine, tokom velike reorganizacije JNA „Drvar-1”¹ formirana je 241. lovačko-bombarderska avijacijska eskadrila na aerodromu Petrovac kraj Skoplja. Šezdeset godina kasnije 241. lbae i dalje postoji. Leti na nekim drugim avionima, sa drugog matičnog aerodroma, ali istoriju ne zaboravlja i primerno obeležava svoj „rođendan”.

(more…)

Read More

DIMITRIJEO_DSC_6004_EDLR1600P

Sadejstvo 2020: I deo

Vežba na Pešteru, četvrti put za Vojsku Srbije, četvrta reportaža na blogu. Ista lokacija, slično vreme, privremeni vojni poligon na najvećoj visoravni Balkana i ujedno geografskom i prirodnom biseru Srbije. Ove godine je na ovom mestu održana vežba Sadejstvo 2020” gde je za razliku od predhodna tri puta prikazana i veća količina novog naoružanja i opreme. Zvanični podaci kažu da je tokom vežbe angažovano oko 2800 pripadnika Vojske Srbije, više od 150 borbenih i neborbenih vozila, kao i oko 40 vazduhoplova.  Sve u svemu sve novo što smo nabavili ili razvili do početka vežbe tamo se moglo i videti. Po mnogo čemu je ovo bio više “prikaz” tehnike i sposobnosti VS nego prava (smislena) vojna vežba. Bilo kako bilo „Sadejstvo 2020” je bila odlična prilika da se nova tehnika vidi (i proba) u svom prirodnom okruženju. Uz malo teksta i malo više fotografija probaću da dočaram ono što sam video tokom par dana provedenih na hladnom i vetrovitom Pešteru. Pa da krenemo.

(more…)

Read More

IMG_9649_DIOS_120719_1600

2019: Godina novih helikoptera

Koliki je značaj helikoptera za jednu vojsku najbolje se može videti analizom velikih sukoba u drugoj polovini prošlog veka, poput onih u Vijetnamu i Avganistanu. I jedan i drugi rat su postavili temelje za dalji razvoj helikoptera i doktrinu njihove upotrebe. Ne moramo čak ići toliko daleko, dovoljan je pogled na ovdašnje sukobe u zadnjih četvrt veka i sve će biti jasno. Setimo se krize sa  kiseonikom u banjalučkom porodilištu i hrabrih letova pilota VRS koji su uprkos blokadi uspeli da prevezu neophodne zalihe kiseonika i spreče dalje stradanje beba. Zatim operacije Čapljina, svih hitnih medicinskih evakuacija ranjenika, bezbroj sletanja na heliodrom VMA, svih tih spašenih života. Na kraju setimo se majskih poplava i uloge vojnih i policijskih helikoptera u spasavanju stanovništva. Helikopteri su nekako doživljavali sudbinu vojske u ovoj zemlji, sete ih se samo kada zatrebaju.
Široj javnosti je možda manje poznato, ali u zadnjih 10-ak godina u nekoliko navrata smo praktično ostajali bez transportnih helikoptera, što zbog isteka resursa, što zbog gubitaka ili traljavosti vojnog sistema. Nakon svega toga, ovih dana  na aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović” imali smo priliku da vidimo 14 (slovima: četrnaest) praktično novih helikoptera. Pre nego što bilo šta kažem reći ću samo: WOW! Hej, pa da mi je neko pre 5-6 godina rekao da ćemo imati 14 novih helikoptera rekao bih mu da nije normalan. Zaista, scena tog tmurnog decembarskog jutra na batajničkom aerodromu je bila pomalo nadrealna. I ne samo da je tokom 2019 isporučeno 12 novih helikoptera (+2 tokom 2016), nego su to i vrhunske mašine svaka u svojoj klasi. Dakle, pomerili smo se sa mrtve tačke i korak koji je napravljen je ogroman. Ostaje samo pitanje da li je redosled nabavki smislen i da li je bilo bolje prvo kompletirati eskadrilu sa helikopterima Mi-17V5, pa onda ući u avanturu sa Mi-35. Zapravo, sada je to manje bitno i treba se fokusirati na pitanje svih pitanja, a to je da li će novi tipovi helikoptera biti pravilno integrisani u sistem Vojske Srbije i da li će piloti konačno imati neki normalan nalet i biti osposobljenosti da u potpunosti koriste mogućnosti letelica. Ako sve ostane po starom sve ove kupovine su besmisleno bačene stotine miliona dolara. Tehnika je nabaljena, sada je red da se fokusiramo na pilote i na izvlačenje maksimuma iz letelica.

IMG_3899_DIOS_120719_1600

Mi-35M

Familija helikoptera Mi-24 je posle rata u Avganistanu jednostavno postala sinonim za borbeni helikopter. Posle siluete američkog Hjuija (UH-1 Huey), silueta Mi-24 je verovatno najprepoznatljiviji oblik borbenog helikoptera. Ovaj hibridni koncept moćnog jurišnika koji poseduje i tovarni prostor ostao je jedinstven do dan danas i poznat kao “desantno-jurišni” helikopter. Sovjeti, to jest sam Mihail Milj, prvi čovek KB Milja, je svojevremeno ovaj koncept nazvao “leteći BMP” (BMP ~ borbeno vozilo pešadije). Upravo taj teretni prostor koji može da ponese do 8 vojnika je najveća prednost i najveća mana ovog helikoptera. Prednost zato što omogućava prenos određenog tereta (do 2400kg) ili tima vojnika uz zadržavanje svih borbenih mogućnosti, a mana jer je čitav helikopter predimenzionisan u odnosu na konkurente, što ga čini nešto manje pokretljivim (ali veoma brzim) i većom metom na nebu. Bilo kako bilo, kroz silne sukobe Mi-24, time i Mi-35M kao njegova poslednja evolucija, se pokazao kao izuzetno žilava platforma koja je u stanju da nanese veliku materijalnu, ali i psihološku štetu protivniku.

IMG_9649_DIOS_120719_1600Helikopter Mi-35 broj 35103. U prvom planu možete videti nevođene rakete S-8, kao i njihov lansere B-8V-20, najčešće korišćeno naoružanje ovih helikoptera u skorašnjim sukobima.

Krokodil” u verziji Mi-35M, kakvog je Vojska Srbije kupila, predstavlja dublju modernizaciju helikoptera Mi-24V, letelicu koja treba da odgovori izazovima modernog bojišta. Glavne konstrukcione razlike u odnosu na prethodika su novi kompozitni rotori (identični kao na Mi-28), skraćena krila i fiksni stajni trap. S druge strane letelica je dobila blago modernizovani kokpit, sa više višenamenskih prikazivača, opto-elektronski sistem za nišanjenje i osmatranje i opciono čitav paket modernih sredstava za zaštitu letelice od IC raketa. Tu je i novo naoružanje, stari četvorocevni mitraljeza Yak-B 12,7mm je zamenjen za ubitačnijim dvocevnim topom Gš-23L, nevođene rakete su sada standardno većeg kalibra 80mm i 122mm, a tu je i opcija kupovine modernijih protiv-oklopnih raketa poput Atake i Vihora. Sve u svemu, Mi-35 je prava topovnjača, iako se pored svog navedenog naoružanja montiraju i bočni strelci sa mitraljezima, ovom helikopteru nema ravnog što se vatrene moći tiče!

Nama (Srbiji) je Mi-24/35 poznata zverka. Dve letelice u verziji Mi-24V koristila je helikopterska jedinica Resora državne bezbednosti (HJ RDB), koja je praktično bila pod kontrolom Jedinice za specijalne operacije (JSO). Helikopteri su nabavljeni ne baš legalnim tokovima i tokom 1998. godine su više puta korišćeni u borbenim dejstvima protiv OVK. Nakon rata i posle pripajanja HJ RDP helikopterskoj jedinici MUP-a, ovi helikopteri prestaju aktivno da lete i konačno 2006. bivaju donirani vojsci, gde polako počinju da propadaju.

ExJSO mi24vJedan od dva ex RDB – JSO helikoptera Mi-24V koji verovatno nikada više neće leteti. Ostaje samo da se nadamo da će jednog dana bar jedan od ova dva helikoptera biti restauriran u stanje iz 1998. godine i da će naći svoje mesto u muzeju vazduhoplovstva.

Zanimljivo je da je još SFRJ imala planove za nabavku ovog helikoptera, ali oni nikada nisu realizovani. Vojska Srbije je nabavila četiri helikoptera, u kompletu sa sledećim naoružanjem: nevođena raketna zrna S-8 sa lanserima B-8V-20, kontejner UPK-23/250 sa topom GŠ-23L i  protiv-oklopne vođene rakete 9M120 Ataka. Nažalost, naše letelice nisu opremljene savremenim sistemom za zaštitu “President-S”, što ih potencijalno čini ekstremno ranjivim od strane savremenih IC samovođenih raketa. Helikopteri će nositi evidencijske brojeve od 35101 do 35104 i biće raspoređeni u 714. protivoklopnu helikoptersku eskadrilu “Senke”, koja je bazirana na aerodromu Lađevci.

IMG_4043_DIOS_120719_1600Piloti 714.pohe “Senke” eskadrile u čijem će sastavu biti helikopteri Mi-35M. Za “Senke” ovi helikopteri predstavljaju potpuno novu dimenziju borbenih mogućnosti. 

IMG_3991_DIOS_120719_1600Iako smatram da bi dokazano dobra trobojna maskirna šema bojenja Vojske Srbije daleko bolje “legla” 35-icama, ne može se reći da ni u ovoj jednobojnoj sivoj sa polu-low-wiz oznakama ne izgledaju moćno. IMG_4067_DIOS_120719_1600Mi-35M evidencijski broj 35101.

IMG_4231_DIOS_120719_16009M120 Ataka, trenutno najsavremenija protiv-oklopna raketa u naoružanju Vojske Srbije, ujedno i glavno oružje Mi-35 za lov na oklopne mete. Mi-35 može da ponese do 8 ovakvih raketa.

IMG_4055_DIOS_120719_1600

IMG_9600_DIOS_120719_1600Pokretna turela sa dokazanim avio-topom GŠ-23L je  još jedna od razlika u odnosu na stare “24-ke” koje su u tureli imale mitraljeze YakB 12,7mm (osim poslednjih verzija Mi-24VP i VM, kao i P koji je imao fiskni top 30mm). Provereni Gš-23 je dosta ubojitije i bolje rešenje za ovaj tip helikoptera od mitraljeza 12,7mm. Praksa u sukobima je pokazala da jurišni helikopteri intenzivno koriste topove u borbenim dejstvima.

IMG_3774_DIOS_120719_1600

IMG_3927_DIOS_120719_1600

Kokpit modernizovane “Košute” (od NATO oznake “Hind”) ili “Krokodila”, kako se češće naziva u Rusiji, više podseća na pakete modernizacija starih letelica gde dominira miks starih analognih instrumenata i višenamenskih ekrana, nego na unutrušnjost moderne letelice proizvedene 2019. godine.  Naravno, ovo ne umanjuje kvalitet helikoptera, ali otkriva da se radi o manje radikalnoj modernizaciji kokpita.IMG_3779_DIOS_120719_1600Teretni prostor Mi-35M ostao je isti kao i kod Mi-24. Po ovome je Mi-24/35 jedinstven u svetu, jer pruža mogućnost transporta 2400 kg tereta ili 6 do 8 vojnika. Praksa je međutim pokazala, da se ovaj prostor u realnoj upotrebi retko kad koristio u vazdušno-desantne svrhe, te se Krokodil uglavnom koristio kao jurišni helikopter.

IMG_3794_DIOS_120719_1600General Duško Žarković komandant RV i PVO, pokazuje nove letelice predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću, ministru odbrane Aleksandru Vulinu i ostatku vojnog vrha.

IMG_9597_DIOS_120719_1600

IMG_4078_DIOS_120719_1600Mi-35M iz najboljeg ugla.

 IMG_3651_DIOS_120719_1600

Mi-17 V-5

Ako i ima nekih dilema da li su Mi-35M i H-145M pametna kupovina za nas, za Mi-17 V5 takve dileme sigurno ne postoje. To je srednji transportni helikopter bez premca u svetu i najbolji mogući izbor za Vojsku Srbije. Radi se o toliko dobrom i potrebnom helikopteru, da je prava šteta što nemamo bar jednu kompletnu eskadrilu opremljenu ovim letelicama. Svakako smatram da je nabavka ovih helikoptera u većem broju trebala biti apsolutni prioritet u odnosu na nabavke drugih (definitivno manje potrebnih). O Mi-17 i njegovom prethodniku Mi-8 ne treba puno trošiti reči, pa ću samo navesti par detalja vezanih za ove sveže kupljene primerke.

IMG_4189_DIOS_120719_1600Tri novopristigla helikoptera Mi-17V5 (ev brojevi 12493-95) isporučena su sa nevođenim raketnim zrnima 80mm i topovima GŠ-23, najčešće viđanim setom naoružanja za ovaj tip helikoptera. Tu su i zaštitne ploče oko kabinskog prostora i motora, kao i dispanzeri IC mamaca, što sve ukupno čine Mi-17 upotrebljivim za jurišne ili desantno-jurišne zadatke.

Tri primerka koja su na batajnički aerodrom stigli polovinom oktobro 2019. se neznatno razlikuju od prva dva primerka koje smo primili tokom 2016. godine. I ovi helikopteri su proizvedeni u Kaznanjskom helikopterskom zavodu, ali ovog puta dva od tri helikoptera (12494 i 12495) nemaju utovornu rampu, već standardna zadnja vrata koja se mogu demontirati (ista kao na Mi-8). Najverovatniji razlog za ovu odluku je potreba specijalnih jedinica za mogućnošću brzog desanta većeg broja vojnika tehnikom „fast rop” (fast rope). Svi helikopteri su stigli sa naoružanjem i to proverenom kombinacijom nevođenih rakternih zrna S-8 i topova UPK-23/250. Ovo naoružanje uz recimo dodatak mitraljeza na bokovima i zadnjim vratima od Mi-17 pravi opasnu „topovnjaču” (ili gunship što bi rekli amerikanci). S obzirom da se na ovu temu eksperimentisalona sa Mi-8 još u vreme JNA/VJ (91/92), a da je zatim ne tako davna Jugoimport SDPR radio modifikaciju iračkih  „sedamnaestica”, možda možemo očekivati i neke modifikacije naoružanja i na novim letelicama. Novi helikopteri su dobili i oklopne ploče oko kabine i motora, kao i dispanzere IC-mamaca, a moguće je da će isti nivo opreme naknadno  dobiti i prva dva primerka. Svi helikopteri Mi-17V5 se nalaze u sastavu 890. mešovite helikopterske eskadrile „Pegazi” koja je bazirana na aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović” pokraj Batajnice. Evidencijski brojevi helikoptera su 12491 i 12491 za prva dva, i 12493, 12494 i 12495 za nova tri helikoptera.

IMG_9635_DIOS_120719_1600

IMG_9639_DIOS_120719_1600PRakete S-8KOM u prvom planu

IMG_4196_DIOS_120719_1600PDva primerka Mi-17 V-5 koje je RViPVO Vojske Srbije dobila tokom 2016. godine, takođe će dobiti mogućnost nošenja naoružanja.

IMG_4205_DIOS_120719_1600PSa 96 nevođenih raketa S-8 kalibra 80mm, Mi-17 je u stanju da napravi ozbiljnu “pripremu terena”, iako se rade o prevashodno transportnom helikopteru.

IMG_9633_DIOS_120719_1600PMi-17 opremljen dizalicom (vitlom / vinčem) za spasavanje. Majske poplave 2014. godine su pokazale koliko je bitna transportna helikopterska komponenta i obučen kadar za potrebe treće misije vojske i spasavanja u vandrednim situacijama.

Airbus Helicopters H-145M

Airbus H145M, je verovatno najmodernija letelica u sastavu RViPVO Vojske Srbije. Ovaj helikopter je zadnja reč tehnike, tako da su naši piloti na neki način privilegovani da lete na nečemu što apsolutno ni malo ne zaostaje za svetskim trendovima. Upotrebna vrednost ovog helikoptera je neverovatna. Familija H-135 i H-145 (nekada EC) važi za izuzetno pogodne helikoptere sa traganje i spasavanje, kao i hitan medicinski transport, ali daleko od toga da im je to jedina namena. Vojna verzija H-145M sa paketom opreme H-Force poseduje i dodatnu robusnost kao i vrlo moderan napadno navigacioni sestem, što ovaj helikopter čini vrlo upotrebljivim i u borbenim dejstvima, a posebno je zanimljiv za specijalne operacije. Od pet nabavljenih letelica, dve su opremljene za misije traganja i spasavanja, dok su tri u višenamenskoj konfiguraciji koja može da nosi i naoružanje. Ovih dana otpočela su i ispitivanja domaćeg naoružanja koje će biti integrisano na naše helikoptere. Kako stvari stoje helikopteri H145 će biti u sastavu 119. mešovite helikopterske eskadrile „Zmajevi“, koja je bazirana na niškom aerodromu, a deo je 98. avijacijske brigade. Evidencijski brojevi letelica su 14501 i 14502 za TiS(SAR) helikoptere i 14503, 14504 i 14505 za primerke u borbenoj (ili bolje reći „utility”) konfiguraciji.

IMG_4160_DIOS_120719_1600Jedan od tri „borbena” H-145M. Kutije na skijama su bacači IC mamaca.

IMG_4120_DIOS_120719_1600Kvalitet izrade, bar ono što se može videti golim oko, kvalitet farbanja (savršeno naneta mat boja), apsolutno sve je na nivou iznad onoga što smo navikli da vidimo.

IMG_4155_DIOS_120719_1600

IMG_4119_DIOS_120719_1600

IMG_9613_DIOS_120719_1600Na jednom od helikoptera se mogao videti i FLIR Star Safire 380HDc.

IMG_4124_DIOS_120719_1600

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić © 2019

Read More

IMG_6556-DIOS-1600P

Orlovi sa Morave

Pre 45 godina i koji dan, tačnije 31. oktobra 1974. godine,  poleteo je prvi prototip jugoslovenskog jurišnika Orao. Projekat je prošao trnovit put od table za crtanje do finalne verzije koja je zadovoljavala tehničko-taktičke zahteve. Od prvog leta do prvog  aviona u finalnoj verziji (sa forsažnim motorima RR Vajper 633-41) koji isporučen jedinici prošlo je skoro 15 godina. I taman kada se činilo da JRV i PVO konačno počinje da stvarno prihvata Orla, kada je uspostavljen kontinuitet obuke, kada se vazduhoplovno-tehničko osoblje uhodalo, desili su se nesretni sukobi 90-ih. 

(more…)

Read More

dimitrijeostojic.com

Axalp 18

Kada dođe vreme za početak akcije vi ćete spremno čekati sa objektivom uperenim ka zoni očekivanja Horneta. Oni će se pojaviti, vi ćete pokušati da ih pratite, nekoliko sekundi kasnije oni će nestati iza brda praćeni ehom buke sa obližnjih litica. Spuštene vilice, sa izgubljenim pogledom u daljinu, opijeni adrenalinom, pitaćete sebe “šta se ovo upravo desilo?”. Desio se Axalp. I ako vam se desio jednom, velika je šansa da će vam se desiti ponovo, jer na ovo se čovek, ljubitelj avijacije, lako navuče.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comF/A-18C Hornet Švajcarskog RV u oštrom zaokretu tokom prvog dana vežbe Axalp 2018.

U krugu zaljubljenika u vojnu avijaciju, Axalp se danas smatra jednim od najzanimljivijih događaja otvorenog tipa. Ova reputacija je sa pravom zaslužena, jer je po mnogo čemu Axalp jedinstven. Pre svega u pitanju je prava vežba koju izvodi Švajcarsko ratno vazduhoplovstvo, a glavni deo vežbe je gađanje avionskim topovima meta koje se nalaze na nadmorskoj visini od preko 2000 metara, i to bojevom municijom. Ali ono što je zaista jedinstveno je činjenica da vežbu mogu da posmatraju i civili i VIP gosti sa obližnjih vrhova koji se nalaze na svega par stotina metara od meta. Tokom dva dana, koliko vežba traje, smatra se da je skoro 10000 ljudi posetilo poligon Axalp, od čega i veliki broj stranaca. Međutim, ovo nije samo uvežbavanje jurišnih dejstava i gađanje meta na zemlji. Tokom blizu dva sata programa (identični oba dana), Švajcarsko RV prikazuje i osposobljenost za čuvanje važdušnog prostora, helikoptersko spasavanja u planinama, gašenje požara, a program se tradicionalno završava nastupom akro-grupe Švajcarskog RV „Patrol Svis” (Patrouille Suisse). Sve ovo Axalp čini događajem koji je nеka vrsta hibrida između vojne vežbe i aeromitinga.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEurocopter AS 532UL Cougar
Sa prilično sigurnosti tvrdim da ćete na Axalpu imati najbolje uslove da napravite dobru fotku helikoptera, naročito Kuguara/Super Puma. Imao sam više puta prilike da fotografišem helikoptere iz drugih helikoptera (air to air snimanja), ali to nije ni blizu uslovima koje je priroda stvorila na Axalpu. U prepodnevnim časovima pored vas će heliši toliko puta proći da ćete imati dovoljno vremena za razna eksperimentisanja sa ekspozicijom. Jedan od razloga više da poranite…

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPrelet u formaciji odeljenja aviona F/A-18C Hornet, uz izbacivanje IC mamaca.

Nastanak

Nakon serija invazija nacističke Nemačke 1939. i 1940. godine Švajcarska je postala opkoljena sa svih strana. Glavnokomandujući švajcarske vojske, General Henri Guisan uvideo je ozbiljnost situacije i u svom čuvenom govoru iz juna 1940. pozvao švajcarski narod da se pripremi za moguću invaziju od strane Nemačke. Glavni koncept odbrane se zasnivao na povlačenju u planiske regije Švajcarske i svojevrsnu gerilsku borbu sa okupatorom. U cilju pripreme vojske i mobilisanog stanovništa održan je veći broj vežbi u Alpima. Na jednoj takvoj vežbi tokom leta 1942. godine general Guisan, nezadovoljan preciznošću avijacije prilikom dejstva avio bombama, odlučio je da se vazduhoplovstvo mora hitno bolje pripremiti za pružanje vazdušne podrške u planinama. Nakon ove odluke formiran je poligon Axalp-Ebenfluh u Alpima, pokraj planiskog sela Axalp (danas ski centra), a nedaleko od novoformiranog vojnog aerodroma Meiringen. Samo nekoliko meseci kasnije, oktobra 1942. na novoformiranom poligonu održana je i prva vežba bojevog gađanja na planinskom terenu, poznatija kao Axalp Fligeršizn (Axalp Fliegerschiessen).
Nakon završetka Drugog svetskog rata, tradicija se nastavila, svakog oktobra održavana je vežba, a klipne avione Meseršmit Bf-109 E3 i D-3800 (licencno proizvedeni Morane-Saulnier M.S.406 ) polako su zamenjivali posleratni mlaznjaci Vampajer (de Havilland Vampire), Venom (de Havilland Venom ), Hanter (Hokker Hunter), a kasnije i Miraž III (Dassault Mirage III).

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPogled na dolinu i poligon Aksalp-Ebenfluh (Axalp-Ebenfluh) sa vrha Tšingel (Tschingel). Na levoj strani poligona (istok) nalaze se mete od kojih se neke vide na ovoj panorami (na samom grebenu). Sa druge strane doline nalazi se dominantni vrh Vildgarst (Wildgärst ) visok 2891 metar.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comProlaz F/A-18 C kroz dolinu iz prvca istoka. U pozadini se vidi jedna od meta koja se nalazi na vertikalnim obroncima Vildgarsta

Uspon do vrha

Do poligona se može stići na dva načina: helikopterom ili pešačenjem. Prvi vid transporta je rezervisan za VIP goste i ponekog novinara, dok svima ostalim ostaje opcija planinarenja.

Uspon ka poligonu Axalp počinje u mestu Brienc (Brienz), koje se nalazi na obali istoimenog jezera, odakle posebni autobusi voze posetioce sve do planinskog mesta Axalp na 1560 nadmorske visine. Odatle je moguće iskoristiti žičaru koja vodi do visine od 1950 metara, i to je ujedno tačka odakle se put nastavlja na nogama. Za savladavanje preostalih 350 visinskih metara po strmom terenu, kolika je visinska razlika do vrha Tšingel, potrebno je nešto manje od dva sata hoda. Prostor za posetioce se nalazi duž tri uzvišenja oko vrha Tšingel, odakle pruža prelep pogled na dolinu koja je i glavna pozornica samog događaja. Iako sve ovo zvuči komplikovano, tipično perfektna organizacija Švajcaraca znatno olakšava dolazak do lokacije. Sve je organizovano do savršenstva i gotovo da nema šanse da se neko izgubi na putu do poligona. Šta više, švajcarska vojska je i na ovako nepristupačnom terenu obezbedila šatore sa hranom i pićem za posetioce. Hrana, piće, pa čak i montažni „Toi toi” toaleti se do lokacije za publiku donose pomoću vojnih helikoptera. Većina entuzijasta na uspon kreće u 05 časova, po mraku, kako bi zauzeli dobru poziciju, ali i posmatrali i jutarnje uvežbavanje vazduhoplova, koje je podjednako zanimljivo kao i glavni događaj.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comZvezdano nebo i kolona ljudi koja pod svetlom čeonih lampi prelazi najstrmiju deonicu uspona. Fotografi željni dobre pozicije i prilike da fotografišu jutarnje prolaze helikoptera, obično kreću po mraku i na vrh stižu kada i prvo svetlo.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPogled sa poligona na jezero Brienc i mestašce Axalp, dok se skroz desno vidi vrh Aksalphorn. Sunce je još uvek iza horizonta, a svetlosni uslovi jedinstveni. Ako ste poranili i uhvatili prvi prevoz bićete nagrađeni spektakularnim pogledom na alpske krajolike.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPrvu jutranju kafu uz švajcarski kroasan sa kremom i lešnikom, koje je helikopter tu dovezao nešto ranije, ćete popiti sa pogledom na okolne planine koje polako obasjavaju prvi zraci Sunca. Što bi anglosaksonci regli „priceless”.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comSa jednog dela poligona jasno se vidi planina Ajger (Eiger).
Nekih 15-ak kilometara od poligona Axalp nalazi se čuveni Ajger. Sa svojih 3970 metara nije najviši alpski vrh, ali je u istoriji planinarstva i alpinizma opstao zabeležen kao najteži. Tačnije njegova severna strana, čiji se gornji deo vidi na ovoj fotografiji, je poslednji “veliki problem Alpa” i popeta je tek 1938. godine. I dan danas, uspon severnom stranom ove planine se smatra velikim poduhvatom. Svima koje zanima ova tematika najtoplije bih preporučio da pričitaju knjigu „White Spider” Hajnriha Herera, autora poznate knjige „Sedam godina na Tibetu”, i člana prve ekspedicije koja se uspešno popela na Ajger.

Planinska klima

Od 1942. pa do danas, Axalp planski nije održan samo 2014. godine i to zbog velikog aeromitinga „AIR 14” organizovanog povodom proslave 100 godina Švajcarskog RV. Surova Alpska klima u kombinaciji sa nestabilnim jesenjim vremenom unosi ogromnu dozu neizvesnosti u održavanje same vežbe. U proteklih 10 godina Axalp je otkazan čak 3 puta zbog izuzetno loših vremenskih uslova, i to uglavnom u poslednjem trenutku. Ove godine je nastup prvog dana blago izmenjen zbog nepovoljnog vetra, ali je i letenja i gađanja ipak bilo.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEurocopter AS 532UL Cougar (ev br. T-340)
Surova planinska klima pokazala je svoju ćud i tokom Axalpa 2018. U par navrata vreme se pogoršavalo uz jake nalete vetra, pa je održavanje glavnog dela programa bilo neizvesno.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPar lovaca F/A-18C Hornet tokom prolaska kroz dolinu.
Na okolnim brdima u oktobru već ima snega, što je tipično za alpske predele. Posetiocima ostaje da se dobro pripreme za celodnevnu avanturu, jer je velika šansa da će u istom danu biti i u zimskoj jakni i samo u majici sa kratkim rukavima.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Akcija

Zvanični program počinje tačno u 14.00 iznenadnim pojavljivanjem para aviona F/A-18C Hornet u dolini i brzim preletom u formaciji uz izbacivanje IC mamaca. Sve se toliko brzo dešava da od trenutka pojavljivanja aviona na početku doline da njihovog “iskakanja” preko vrha Axalphorn prođe svega 5 sekundi. Od tada pa narednih dva sata kreće spektakl između alpskih vrhova. Glavni deo programa je bojevo gađanje, gde odeljenja aviona F/A-18C Hornet i F-5E/F Tajger II (Tigar II), svojim topovima kalibra 20mm gađaju mete na zemlji. Avioni se praktično ne vide i ne čuju do trenutka naglog iskakanje iznad okolnih vrhova, nakon čega sledi poluprevrtanje i kratki topovski rafali iz obrušavanja, a nekoliko sekundi kasnije siluete se opet gube u alpskom krajoliku. Program je toliko dinamičan i brz, da je teško ispratiti koji avion gađa koju metu. Dejstvovanje se ponavljaju dosta puta, iz različitih pravaca, po različitim metama uz primenu različitih manevara, a po onome što se moglo videti na ovogodišnjem Axalpu, švajcarski piloti su izuzetno precizni.

Dežurni par lovaca Hornet je demonstrirao i svoju ulogu u kontroli vadužnog prostora i to presretanjem aviona Cesna Citejšn (Cessna 560XL Citation Excel) iznad poligona Axalp. Ovo je inače bolna tema za Švajcarce, jer već duži niz godina ratno vazduhoplovstvo obezbeđuje dežurstvo samo tokom radnih sati. To u praksi znači da dežurni par lovaca ne dežura od 17 do 08 časova. Tako je februara 2014. godine oteti civilni Boing 767 (Boeing 767) Etiopijan Eirlajnsa (Ethiopian Airlines) dopraćen do ženevskog aerodroma od strane francuskih i italijanskih dežurnih lovaca, jer švajcarski piloti ne dežuraju tokom noći. Tokom 2016. godine vraćeno je dežurstvo vikendima (i dalje samo radnim satima), a po rečima komentatora Axalpa, inače oficir švajcarskog RV, planira se vraćanje sistema dežurstva 24/7 „već” od 2020. godine.

Helikopteri u Švajcarskom RV imaju jako važnu ulogu te je njihova demonstracija zauzela značajno ulogu tokom programa. I pre samog nastupa posetioci su od ranih jutarnjih časova mogli da vide desetine letova helikoptera Super Puma/Kuguar i Eurokopter EC635, koji su dovozili VIP goste ali i hranu i piće za veliki broj posetilaca. Posebno se izdvojio atraktivan nastup posade helikoptera AS-532 Kuguar (Cougar), koja je uspela da izvuče maksimum iz ove letelice, uz vrlo efektnu scenu ispaljivanja čitavog kompleta IC mamaca za nepune 3 sekunde.
Poslednji deo programa više podseća na mini aeromiting. Tokom solo nastupa pilot F/A-18 je pokazao kako izgleda konstantno letenje pod velikim napadnim uglovima, a stalno formiranje kondenzacionih oblaka na krilima i aerodinamičko cepanje strujnica je dodatno upotpunilo vizuelni efekat i velikom broju fotografa omogućilo da naprave nesvakidašnje fotografije. Švajcarski Pilatus PC-21, koji se inače proizvodi u fabrici u Stansu na svega 30-ak kilometara od poligona Axalp, je takođe imao atraktivan solo nastup. Axalp se tradicionalno završava nastupom “Patrol Suisa”, akro-grupe Švajcarskog RV koja leti na avionima F-5E Tajger (Tigar). Ove godine je simbolično publiku pozdravila i velika formacija od 12 aviona F-5 Tajger, šest iz sastava akro-grupe i šest formacijskih borbenih mašina. Lovci F-5E/F su na kraju svog životnog veka, u aktivnoj službi su 40 godina i Švajcarsko RV duže vreme planira njihovo povlačenje iz naoružanja. Međutim do nabavke novih lovaca, čiji je datum neizvestan, Tajgeri ostaju u naoružanju, ali prema zvaničnim informacijama “Axalp 2018” je bio poslednja vežba na kojoj su oni učestvovali u bojevom gađanju. To čini ovogodišnji događaj donekle posebnem, jer se kako stvari stoje više neće čuti grmljavina 20 milimetarskih topova M39 iznad poligona Axalp-Ebenfluh.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comTačno u 14.00 Horneti ulaze u zapadni deo doline iz pravca jezera Brienc. Sve se dešava munjevitom brzinom, a avioni se odjednom pojavljuju iza obronaka i prolaze kroz dolinu, praktično ispod nivoa posmatrača.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comF/A-18C Hornet tokom dejstva sa šestocevnim rotirajućim topom 20mm M-61A1 Vulkan. Ako bolje zagledate uočićete i topovske granate ispred aviona.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEfekat dejstva topa po jednoj od meta.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comHelikopter AS-532 Cougar u strmom penjanju ispaljuje čitav komplet IC mamaca.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comSolo nastup švajcarskog Kuguara (Eurocopter AS 532UL Cougar) bio je uživancija za oči i radost za fotografe. Nakon niza brzih prolaza, ispaljivanja mamaca, strmih penjanja i polu-petlji, usledio je pozdrav za publiku. Da bi ovo izveli piloti moraju zajednički da kontrolišu letelicu. Ruka desnog pilota je na kolektivnoj palici, dok je ruka levog na cikličnoj palici.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPejzaži oko Axalpa su toliko dobri, da uopšte ne morate da jurite krupne kadrove letelica. Savršena fuzija prirode i tehnike će doći do izražaja ako se vidi i sredina u kojoj se letenje dešava.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comNortrop F-5E Tajger II (Northrop F-5E Tiger II) izbacuje IC mamce tokom brišućeg preleta kroz poligon. Kao i Horneti, i Tajgeri su učestvovali u bojevom gađanju meta. Prema raspoloživim informacijama ovo je poslednji Axalp na kome će Tajgeri učestvovati u gađanju meta.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comAvion F-5E Tajger II (Tiger II) iz sastava 6. lovačke eskadrile ”Patke” (Fliegerstaffel 6). Švajcarsko ratno vazduhoplovstvo danas ima tri aktivne eskadrile sa avionima F-5. Po nekim procenema poslednji Tajgeri će se povući iz naoružanja najkasnije do 2025. Godine, a pre toga će uslediti njihova zamena novim višenamenskim avionima.

DIOS_AXALP18_D2_0588_ED1600AEPHelikopter Eurokopter EC-635 ( Eurocopter EC635 / Airbus Helicopters H135M) u konfiguraciji za traganje i spasavanje.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEC-135 / EC-635 / H-135 familija helikoptera pokazala se fantastično u misijama medicinske evakuacije iz brdskih predela u praktično svim alpskim zemljama.

Axalp_DIOS_AXALP18_0861_1600PDežurni lovac F/A-18C Hornet naoružan raketama AIM-120 i AIM-9. Švajcarski dežurni lovci nose dopunske rezervoare za gorivo na kojima je ispisana međunarodna frekvencija 121.50 Mhz koju koriste vazduhoplovi u nevolji.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comDemonstracija minimalne brzine leta dežurnog Horneta, sa izvučenim stajnim trapom, i sve to na preko 2000 mnetara visine…

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPilatus PC-21

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comFormacija aviona za obuku Pilatus PC-7 i Pilatus PC-21 i moćnog F/A-18C Hornet

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Učestali preleti helikoptera koji u prepodnevnim satima dovoze VIP goste će vam pružiti više nego dovoljno prilike za “paninge”.
1/25 @ 500mm+TC1.4

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Helikopteri Aerospatiale AS.332M1 Super Puma sa vedrima tokom demonstracije gašenja požara.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comHelikopter Agusta Westland AW109 švajcarske spasilačke službe Rega i jezero Brienc u pozadini.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comNije u pitanju demonstracija spasavanja, već prava spasilačka akcija. Nakon prvog dana Aksalpa, starija gospođa je pri silasku povredila nogu, pa je nakon intervencije pripadnika spasilačke službe evakuisana helikopterom. Rega je neprofitna organizacija koja se bavi helikopterskim spasavanjem i vazdušnim medicinskim transportom i po mnogo čemu je jedinstvena u svetu, ali ulazak u detalje bi izašao van obima ove teme…

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comSuper-formacija 12 borbenih i akro Tajgera za početak spekatakularnog kraja. Aksalp (Axalp) se tradicionalno završava nastupom akro-grupe „Patrols Suis” (Patrouille Suisse) švajcarskog RV, koja leti na avionim F-5E Tajger II (Tiger II).

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comŠvajcarski Tajgeri u „ogledalu”

Oprema…

Zaljubljenike u fotografiju će verovatno zanimati koju sam foto-opremu koristio za ove snimke. U pitanju su tela Canon 5D mark IV i Canon 1D mark IV i objektivi Canon 500/5LIS, 100-400 LIS mark II i 24-105/4 LIS. Mnogo opreme za nošenje uzbrdo koja je jedva stala u ranac (btw Lowepro Flipside 500AW), no vredelo je. Na Axalpu će vam telo visokoh performansi i brzi tele objektivi biti od velike koristi, ali to ne znači da ne možete napraviti pristojne snimke ni sa dosta slabijom (i jeftinijom) opremom.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comKris i Sale (deo četvoročlane ekipe fotografa iz Srbije) u akciji.

UM1600PAutor ovih redova i fotografija na pauzi za kafu.
Foto-oprema je samo deo priče, za potpuni užitak korisno je imati i malo plinsko kuvalo (primus), dobru odeću i neku podlogu (šatorsko krilo, ćebe, podlošku) na kojoj ćete provoditi vreme tokom „praznog hoda”. Foto: Uroš Mitrović

Još malo kadrova za kraj…

Ovaj tekst u nešto kraćem obliku i sa manje fotografija objavljen u članku „Spektakal između alpskih vrhova” u 315. broju (1. novembar 2018) magazina „Odbrana” .

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić © 2019

Read More

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Odbrana slobode 2019

Više od 50 tenkova M-84 zajedno sa gostom iz Rusije, tenkom T-72B3.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comJedan od dva jurišna helikoptera Mi-24VM (ev.br RF-13010). Tajnoviti gosti koji su stigli pravo iz Rusije samo da bi napravili prelet na paradi, a zatim se vratili nazad u Rusiju. Bilo ih je lepo videti na našem nebu.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPripadnici 63. PB  iskaču iz helikoptera Mi-8 u ne baš naivnim meteo uslovima. Padobranci su skokom sa visine od 2000 metara iz helikoptera Mi-8 (HT-40) otvorili vojno-policijsku paradu “Odbrana slobode”.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPripadnik 63.PB Specijalne Brigade VS sa državnom zastavom. Prilikom ovog skoka padobranci su koristili padobrane UM-1.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPodešelon ratnih zastava jedinica vojske, koje nose kadeti Vojne akademija sa 100 zastava ratnih jedinica, od Prvog svetskog rata pa do NATO agresije na SRJ.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPodešelon izviđačke čete 1. i 2. brigade KoV.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPripadnici izviđačkih jedinica su po projektu “1500” opremljeni između ostalog i sa uređajima za noćno osmatranje 3. generacije Dedal DVS-8. Pored toga, one su jedne od prvih formacijski primile u naoružanje automatske puške Zastava M-21, koje u konfiguraciji sa bacačem granata i optičkim nišanom možemo videti na ovoj fotografiji.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comTenk ruske armije T-72B3 sa ruskom posadom je bio “zvezda” kopnenog dela parade. Doleteo je pravo iz Rusije ogromnim transportnim avionom An-124 Ruslan, zajedno sa dva helikoptera Mi-24VM.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comVerovatno najmoćniji deo parade je bio prolaz ešelona tenkova Vojske Srbije. Blizu 60 tenkova M-84 i M-84A je prošlo pored publike u perfektnoj formaciji.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comJedan od podešelona Specijalne brigade. Na fotografiji vidimo vojnike naoružane automatskim puškama HK-416.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPripadnik 72. izviđačko-diverzantskog bataljona Specijalne brigade, naoružan automatskom puškom FN SCAR-L.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPodešelon 72. izviđačko-diverzantskog bataljona Specijalne brigade.

Više fotografija pripadnika 63. PB i 72.IDB Specijalne brigade Vojske Srbije.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPripadnici vojne policije na oklopnim vozilima BOV M86.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comNajmlađe sredstvo u naoružanju Vojske Srbije: Samohodne haubice Nora B52 M15.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPrototip raketnog sistema zemlja-zemlja “Šumadija” ispred kolone samohodnih haubica Nora B52.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comNajmlađe sredstvo u naoružanju Vojske Srbije: Samohodne haubice Nora B52 M15.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPodešelon 250. raketne brigade RV i PVO. Rakete PVO sistema S125M1T Neva na kamionima za transport Zil-131.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comBorbena vozila pešadije BVP-M80A.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comKolona vozila BOV-1 M83.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comKolona američkih terenskih vozila HMMWV ili Hamvi (Humvee) kako ih češće vojnici zovu. Iz nekog razloga kod nas  pogrešno  ova vozila nazivaju “Hamer” (Hummer) iako to nije oznaka vojne verzije, već  isključivo civilne koja se proizvodila tokom 90-ih. Inače hamviji Vojske Srbije imaju nešto prerađenu kupolu kako bi se mogli montirati bacač granata BGA-30 ili mitraljez M87 12,7mm.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comKomandno-izviđačko vozilo BOV KIV na čelu kolone Lazar 3. Novi BOV je modifikacija starijeg BOV-3 i još uvek je u fazi razvoja (nije u naoružanju Vojske Srbije).

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comLazar 3, najmlađe oklopno vozilo u naoružanju Vojske Srbije. Još uvek se na vozilima ne vide evidencijski brojevi, ali zvanično su u sastavu Vojske Srbije od decembra 2018. 

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPodešelon sa sredstvima koja su još uvek u razvoju.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comHibridni PVO sistem PASARS-16.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comVozilo BOV sa modifikovanim protiv-oklopnim raketama Maljutka 2T5 (takođe u razvoju).

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPo prvi put smo mogli videti i podešelon sa vojnim veteranima.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

MiG-29UB iz sastava 101. lae “Vitezovi”.
Linija preleta avijacije je bila dosta pomerana od ose kretanja ešelona na paradi. To je praktično značilo da novinarske ekipe ne mogu gotovo ni da vide avijaciju a kamoli da je pošteno uslikaju ili snime.  Velika šteta jer je vazduhoplovna komponenta bila značajan deo parde, a ostala je u senci zgrada i krošnji drveća…Ovaj snimak je nastao tokom izviđačkog leta pre same parade, pa je avion leteo malo bliže i pogodnije za fotografisanje.

Vazduhoplovni deo parade su činili preleti aviona Orao, G-4, MiG-29 i Lasta, kao i helikoptera Mi-8, Mi-17 i Gazela. Kao što sam pomenuo, posebna atrakcija na nebu su bili gosti iz Rusije, dva moćna jurišno-desantna helikoptera Mi-24VM.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comKvadovi Žandarmerije


Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPodešelon Specijalne antiteroristički jedinice MUP-a ( SAJ ).

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comPripadnici SAJ-a naoružani su automatskim puškama SIG Sauer SIG516.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comJedan od podešelona Žandarmerije, posebne jedinice u okviru MUP-a.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comŽandarmi naoružani automatskim puškama Zastava M05 E3, evolucijom dobro poznatog modela AP M70AB2. Nove jednobojne uniforme izgledaju odlično, što se može reći i za kompletnu opremu pripadnika Žandarmerije.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comJoš jedan podešelon sa pripadnicima Žandarmerije, ovoga puta u uniformama sa maskirnim dezenom.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comOklopna vozila  Žandarmerija BOV M11 i M15.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comŽandarmerijski primerci “Lazara”.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comHelikopter AB212 helikopterske jedinice MUP-a.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.comDržavni i vojni vrh aplaudira nakon parade.

Vojna parada "Odbrana Slobode" 2019 © www.dimitrijeostojic.com

Ne znam ni sam koja je ovo parada po redu u poslednjih 5-6 godina. Ono što je izdvaja je svakako broj angažovanih vojnika i tehnike i po tome je sigurno rame uz rame sa “Korakom pobednika” iz 2014. Vojne parade se organizuju sa razlogom. To može biti bitan istorijski datum, predstavljanje novog naoružanja i opreme, jačanje poverenja u vojsku i patriotskih osećanja, ali i pokazivanja zuba potencijalnim protivnicima. Zvanični povod za ovu vojno-policijsku paradu pod nazivom “Odbrana slobode” bio je 9.maj – Dan pobede nad fašizmom. Svakako plemenito odobran datum, bitan za istoriju našeg naroda, ali i celog sveta. Ostaje malo nejasno zašto je parada održana 10. maja, ako je već pomerena zbog predsednikovog boravka u Tirani, zašto nije pomerena za subotu 11.maj, pa da veći broj ljudi može da dođe da je gleda. Bez ikakve sumnje i 10. maj je bolji datum od 24. marta, dana kada je otpočela NATO agresija na SRJ, a koji je prvobitno planiran za ovaj događaj. Verovatno je neko dojavio političarima da bi taj datum bio i suviše degutantan čak i za njihove fleksibilne etičke standarde, pa je parada ipak pomerena. Jedno je sigurno, Vojsci Srbije i MUP-u nema šta da se zameri. Vojnici i policajci su opet pokazali koliki su profesionalci i koliko vrede. Što se mene tiče zaslužuju jedno “Vrlo dobro!”.

Na kraju, za razliku od 2014. ovaj put imam blago pomešana osećanja oko celog događaja. Kao ljubitelj vojske i vojne tehnike uživam u ovakvim događajima, ali sa druge strane racionalni deo mene postavlja neka pitanje…Neke stvari su evidentne, Vojska Srbije i pripadnici MUP-a izgledaju bolje nego ikad. Posle gotovo četvrt veka vojska je počela da se značajnije oprema novim sredstvima, i dalje to nije dovoljno, ali prvi korak je napravljen. Vojnici iz projekta “1500” zaista izgledaju svetski. Sveobuhvatno gledano, resor bezbednosti je jedini koji je primetno doživeo neke promene na bolje u poslednjih 10-ak godina.
Sa druge strane smatram da nema nikakvog smisla održavati svake godine po jednu paradu. Stičem utisak da se parade održavaju zbog političkih potreba pojedinaca, a ne naroda, vojnika i policajaca. Primera radi, u toku naredne godine Vojsci Srbije stiže veća količina nove tehnike i potpuno je prirodno organizovati neku paradu nakon toga, a ne sada. Ovakvi događaji jezivo koštaju i ta sredstva je mnogo pametnije uložiti u obuku, novu opremu ili još bolje rešavanje životnih problema vojnika i oficira. I sam predsednik republike je prošle gosdine izjavio: ,,Verovatno nećemo ići na paradu, nego na veliku vežbu. Da vidimo za šta nam je vojska sposobna. Da to ima nekog smisla, a ne da bude lakirovka. Ofarbamo 100 tenkova i provozamo kroz centralne ulice. Nego da vidimo da li vojska radi i da li može da posluži za odvraćanje potencijalnog agresora”. Očigledno je ovu, inače retko smislenu izjavu, odneo vetar, pa su vojnici umesto taktičke obuke na terenu ipak  danima uvežbavali strojev korak. Da rezimiram: vojne parade svakako DA, ali u razumnoj količini da sve ne bi izgubilo smisao!

Za kraj moram i da pohvalim prisustvo podešelona vojnih i policijskih veterana. Nakon dužeg niza godina veteranima ratova se konačno posvećuje neka pažnja. Nadam se da je to samo početak.

Tekst i fotografije © Dimitrije Ostojić 2019

Read More

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Šar planina: Bistra

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Predhodnog dana nas je Siniša nagovorio da odustanemo od Ljubotena i odemo na vrh Bistra. Kaže on da je lepši i uspon i spust, a i da je meni mnogo bolje za fotkanje. Verujem mu ja, nego mene buni jedna stvar: kako to da nisam čuo za taj vrh? Obično pre nego što odem u neku planinu imam običaj da dobro izanilizaram teren i toponima kraja, što iz praktičnih razloga, što iz čiste radoznalosti. I svi vrhovi u okolini su mi poznati, ali nemam pojma gde je ta Bistra…

Bistra je vrh na Šar planini, visok čitavih 2651 metara, koji se uzdiže tačno iznad sela Prevalac. Gledano od ski centra Brezovica, Bistra se na velikom grebenu Šare nastavlja na niz vrhova: Piribreg, Crni Kamen i Jezerski vrh. I sada dolazimo do one moje zabune, ovaj vrh, to jest taj čitav potez grebena,  je na topografskim kartama poznat pod nazivom Peskovi.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com3D prikaz severo-istočnog kraja Šar planine i pozocije najznačajnijih vrhova

Voleo bih da napomenem da je priča oko toponima na Šari malo komplikovana. Istražujući predele Šare nailazio sam na jedne toponime na vojnim, druge na novijim online kartama, a sasvim trće čuo od lokalaca. Tako npr., imamo ovu situaciju sa Bistrom i Peskovima, negde je to isti vrh, negde su to dva vrha jedan do drugog, negde postoje Bistra I i Bistra II. Ako neko među čitaocima zna rešenje ove zagonetke neka se slobodno  javi u komentarima. Da ne pominjem da neki vrhovi imaju i srpske i makedonske i albanske nazive, od kojih su neki i nedavno prekršteni…

Iz ski centra Brezovica krećemo ka Štrpcu pre prvog svetla, gde na brzinu doručkujemo i kupimo Sinišu. Autom nastavljamo u pravcu Prizrena do sela Prevalac, koje nam je ujedno i polazna tačka uspona.

Prevalac (Prevalla na albanskom) je geografski zanimljivija lokacija. U pitanju je selo i istoimeni planinski prevoj na mestu gde se spušta greben sa Ošjaka (na severu) i bočni greben sa Šare , baš sa vrha Bistra (na jugu). Ovaj prevoj, deli Sirinićku od Sredačke župe, Kosovo od Metohije, ali i dolinu reke Lepenac koja pripada Egejskom slivu od Prizrenske Bistrice koja pripada Jadranskom. Prevalac ima i svoje malo lokalno skijalište na kome sam igrom slučaja bio još davne 1997. godine. U poslednjih desetak godina, posle par neuspelih pokušaja otimanja ski centra Brezovica od strane prištinskih vlasti, blilo je reči da će baš na ovoj lokaciji Šara dobiti veliko skijalište, međutim osim dosta novih vila skijalište se nije izmenilo u odnosu na ‘97.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Pogled sa Prevalca ka Jezerskom vrhu

Krećemo sa parkinga pored same ski staze, sa nadmorske visine od nekih 1520 metara. Put do vrha je prilično logičan: širokim grebenom, koji se na kartama naziva i Velika planina  sve do glavnog grebena Šare, odakle je vrh Bistra na svega par stotina metara. Uspon je gotovo neprekidan do vrha, te osim jedne male zaravni na grebenu nema puno gubljena visine. Na prvom jačem usponu  srećemo dvojicu turno skijaša iz Prizrena. Znaju srpski, pa smo se lepo ispričali dok nam se putevi nisu razišli. Oni su u jednom trenutku skrenuli sa grebena desno ka vrhu Rascepit Kamen 2466m, a mi nastavili dalje. Nisu jedini koje smo sreli tog dana, naleteli smo i na dvojicu Austrijanaca, koji su imali isti cilj kao i mi, ali su odustali pre vrha.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comPogled sa grebena na vrh Rascepit Kamen 2466m

Uspon postaje zanimljiviji po izlasku na malu zaravan na grebenu, negde na pola puta. Krajolik se menja i odjednom ste nekako izolovani u ozbiljnom  planinskom ambijentu. Prevalac se više ne vidi, ali postajete okruženi moćnim vrhovima. Skroz desno se uzdiše Rascepit Kamen 2466m, sa koga se proteže greben sve do vrha Konjuška 2571m, gde se pomenuti greben spaja sa glavnim grebenom Šare. Odatle pa ka Bistri dominira stenovito uzvišenje na grebenu po imenu Gužbaba. Naš greben (Velika planina), kojim se penjemo izlazi na glavni greben baš negde između Gužbabe i Bistre (Peskova).

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comJedina deonica od Prevalca do samog vrha gde smo imali mali gubitak visine.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comRascepit Kamen (desno) – Konjuška (sredina) – Gužbaba (levo). Foto: Siniša Cumpalović Cupe

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comGreben, poznat kao Velika planina koji nas je vodio ka vrhu. Vrh Bistra je skroz levo.

U jednom trenutku uspon postaje suviše strm za skije. Ne toliko zbog nagiba terena koliko zbog izuzetno tvrdog i ledenog snega. Ni krampon i za turne skije nisu pomogli, pa smo bili primorani da nastavimo sa skijama na leđima, a cepinom u rukama. Sneg je toliko tvrd da dereze na nogama perfektno drže, berz propadanja, uz onaj prelepi škripavi zvuk koji one prave na dobroj podlozi. Tako napredujemo sve do glavnog grebena, gde opet ulazimo u skije.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comBlizu izlaska na greben postoji jedna kratka (3-4 metara) primetno strmija deonica, koju sigurno ne bi bilo moguće savladati bez skidanja skija i u idealnim uslovima.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Izlazak na greben je drugi “highlight” uspona. Odjednom, ispred nas se ukazuje beskraj Šare ka jugo-zapadu koji pre nikada nismo videli. Jasno se vidi kula na Titovom vrhu 2747m, inače vrhu Šare,  Plat 2389m, Srednji kamen 24675, i mnogi drugi vrhovi Šare ali i okolnih planina. Od severo-istočnog kraka, koji počinje od vrha Ljuboten, pa sve do Bistre i Crnog vrha, Šara je jedan ogroman greben na kome se nižu vrhovi. E baš odatle, Šar planina prestaje da bude jedan greben i širi se ka jugu. Pored pomenutog grebena koji se i dalje nastavlja i predstavlja prirodnu granicu Srbije i Makedonije, izdvaja se još nekoliko celina na makedonskoj teritoriji, od kojih dominira ona na kojoj se nalazi Titov vrh i skijalište Popova šapka.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comKada biste izašli na Šarplaninski greben, neposredno pred vrh Bistra (2651), i pogledali u pravcu jugo-zapada, čekao bi vas jedinstveni pogled na ostatak masiva Šare. Od Velike Rudoke (skroz levo), nezvanično vrha sa najvećom nadmorskom visinom na teritorije Srbiji (Kosova i Metohije), preko masiva Titovog vrha (vrha Šare), pa sve do desnog oboda Šare koji se uzdiže iznad Sredačke župe i Prizrenske kotline.
*Crnom bojom obeleženi su vrhovi Šar planine, a zelenom najviši vrhovi planina u okruženju.

 Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comNa glavnom grebeni! Dane pozira, a iza njega Bistra.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comPlanina Paštrik, a ispod nje u izmaglici reka Beli Drim. Planina na granici sa Albanijom i glavni pravac pokušaja kopnene agresije na SRJ 1999. godine.

Stižemo na vrh, ja sam među poslednjima, ostao sam da fotkam. Svi skidaju krzna sa skija i spremaju se za spust. Gledam Sinišu i Bulku kako posmatraju provaliju ispod nas i komentarišu kako će biti izazov spustiti se. Ubeđen sam da se šale, jer mi na prvi pogled deluje da je za spuštanje adekvatnija oprema padobran nego skije. Međutim nije bila šala, silazak je vodio baš kroz tu vrlo strmu padinu ka Jazinačkom jezeru!

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Na vrhu Bistra 2651. Malo smo otegli uspon, pa odmah po stizanju krećemo sa pripremama za spust.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comSiniša nam pokazuje gde ćemo skijati…Ja: You must be kidding.

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.comKrećemo…

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Sledećih 1300+ vertikalnih metara spusta sam proveo uživajući u verovatno najboljim diviljim ski terenima na kojima sam ikad skijao. Smena različitih terena, od kuluara do šumica, prelep ambijent, jednom rečju spektakularno! Dva člana naše ekipe su par nedelja pre naše avanture vozili La Grave, jednu od najpoznatijih freeride destinacija u Evropi, i po njihovim rečima spust sa Bistre je jednako dobar. Tura se završila na putu između Prevalca i Štrpca. Prateći potok Suva reka došli smo do puta i parkinga. Na parkingu gužva, tu je neki izvor sa lekovitom vodom, a ispred njega gomila ljudi sa puno flaša. Dok smo se mi napili lekovite vode stigao nam je taxi iz Štrpca koji je odbacio dvojicu naših do Prevalca kako bi dovezli naše automobile (izvor je nekih 4km od Prevalca).

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Shar mountain - Bistra summit © www.dimitrijeostojic.com

Plan da završimo ovaj idealan dan u restoranu pokvario nam je Siniša. Umesto u kafanu svratili smo kod njega “samo na kafu”, a tamo nas je čekala spremna gozba kakvu nismo ni sanjali. Srdačnost, toplina, vrhunska klopa , ona atmosfera koju možeš da doživiš samo kod našeg domaćina. Kraj dana koji je već savršen dan učinio još boljim.

GPS trek cele ture:

Napomena!

Priloženi GPS trekovi su postavljeni u svrhu ilustracije putanje kretanja, te ne predstavljaju nužno niti pravi niti bezbedan put. Planinsko okruženje predstavlja potencijalno vrlo opasnu sredinu, a odlike terena umnogome zavise od godišnjeg doba i vremenskih uslova u datom trenutku, te trekove ne čini univerzalno primenjivim. U prirodi morate uvek biti spremni na iznenađenja. Trekove možete koristiti u svrhu analize, pripreme i upoznavanje terena pre vaše ture, ali NIKAKO i kao putanju kojoj možete verovati. S tim u vezi, na svakom pojedincu ostaje da proceni nivo svojih sposobnosti pre nego što se upusti u avanturu i da dobrom pripremom svede rizike na minimum. Uvek imajte broj telefona odgovarajuće spasilačke službe. Za teritoriju Republike Srbije to je Gorska služba spasavanja Srbije, koju 24/7 možete kontaktirati putem dežurnog telefona +381 (0)63 466 466.

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić © 2019

Read More

© Dimitrije Ostojic / www.dimitrijeostojic.com

Šar planina: Brezovica free ride

© Dimitrije Ostojic / www.dimitrijeostojic.com

U jednoj od predhodnih tema konstatovao sam da je Šara jako dobra za free ride skijanje. Dve godine kasnije i nekoliko poseta bilo je dovoljno da shvatim da su moje reči bile preblage. Šara je u stvari ludilo od planine, raj za turno i fri rajd (slobodne?!) skijaše. Usudiću se da kažem da na Balkanu za ove vidove zimske rekreacije nema bolje planine, a obišao sam ih dosta.
Nije ni čudo da mi je jedna od najboljih zimskih avantura u 2018. godini upravo bila na Brezovici. Za nekoliko dana, između 15-18. februara , uspeli smo da “spustimo” dosta padina, dobro se družimo i neplanirano odradimo jedan od lepših turno uspona (i spustova) ikad, uspon na vrh Bistra!

(more…)

Read More

ODIM0058_EDLREX1600P

Vek Pobednika

Vežba „Vek pobednika 1918-2018“ održana je povodom stogodišnjice od završetka Prvog svetskog rata, i po obimu je sigurno najveća vežba organizovana u poslednjih dvadesetak godina. Istovremeno na 10 lokacija angažovano je oko 8000 pripadnika Vojske Srbije, 645 borbenih sistema i 24 vazduhoplova. Završnica vežbe odigrala se 10. novembra na svim lokacijama, a ja sam imao priliku tog dana da budem na privremenom poligonu „Pešter” i zabeležim kadrove iz ove teme.

Interesantno je primetiti da je cela vežba organizovana za manje od mesec dana, što je kada se u obzir uzme obim angažovanih snaga vrlo impresivno. Međutim kako to kod nas obično biva, razlog za takvu ad hoc organizaciju je otkazivanje velike vojne parade koja je trebala da se desi na Batajnici, a razlog je verovatno to što je glavna zvanica (Putin) odustala od posete Beogradu. Političari su naravno odmah promenili planove i “shvatili” da su parade, koje inače obožavaju, ustvari glupe. Ovakve vežbe se inače planiraju mesecima, pa i godinama unapred. Bilo kako bilo, vežba je na kraju ipak bila izuzetno uspešne i pokazala da je Vojska Srbije u stanju da za vrlo kratko vreme prilagodi novim situacija i vrlo brzo relocira čitave brigade na nove položaje. Neke stvari smo videli ponovo posle dužeg niza godina (da, opet decenije), poput 8 aviona MiG-29 na nebu ili neposrednog dejstva baterije SVLR Oganj M77 sa velikim brojem raketa. I noviteti o kojima se dugo priča su imali svoju ulogu: Nora B52, Lazari, PASARS, svi su dejstvovali (i pogađali). Sve u svemu, dugo ovako nije “grmelo”. Ostaje samo želja da ba budućim vežbama hladnoratovsku zaostavštinu poput BRDM-2, BVP M80 i M-84 modernizovati do nivoa da bude upotrebljiva u slučaju stvarne potrebe, jer ovi sistemi ovakvi kakvi jesu nemaju šta da traže na bojištu 21. veka.

Sa fotografske strane „Pešter” je bio blago razočarenje, sve je bilo predaleko, vremenski uslovi osrednji, organizacaija za novinare dosta tanka, te sam se kući vratio sa dosta manje dobrih kadrova nego što sam očekivao. A da sam samo prisustvoavao nekoj od proba, napravio bih verovatno pektakularne fotografije, jer ovo sve dugo nije viđeno…Za kraj još jednom veliko BRAVO za Vojsku Srbije!

Vežba je počela prolaskom izvi]ačke patrole sa izviđačko-oklopno vozilima BRDM-2.

ODIM9807ED1600PNa nebu iznad Peštera bilo je čak 8 aviona MiG-29 koji su pružali “lovačku zaštitu” jurišnim avionima Orao. Naravno, da je pojavljivanje ovolikog broja Migova više “demonstriranje sile” i svojevrsna promocija novih aviona, nego što predstavlja realnu upotrebu ovih letelica u stvarnom sukobu. Bilo kako bilo, impresivno je videti ovoliki broj Migova 29 na našem nebu.

ODIM9798ED1600PZanimljivo je bilo primetiti da su svi avioni nosili trenažne IC samovođene rakete UZR-60 ili UZR-73

ODIM9862_EDLREX1600POrao NJ-22 (ev. br. 25528) naoružan nevođenim raketnim zrnima kalibra 57mm. Orlovi su u svom stilu došli niotkuda, šunjajuću se između brežuljaka Pešterske visoravni, a zatim nakon dinamičnog iskakanja “istresli” svoj tovor po metama i nestali u daljini.

ODIM9912_EDLREX1600POrao u “prevrtanju” sa 12 bombi FAB-100

 

ODIM0058_EDLREX1600PBaterija samohodnih višecevnih lansera raketa (SVLR) M-77 Oganj ispaljuje 192  rakete 128mm na prvu liniju “protivnika”.

ODIM0236_EDLREX1600PBOV M-83 ispaljuje navođenu protiv-oklopnu raketu 9M14P1 Maljutka

ODIM0249ED1600PProtivnički “tenk” leti u vazduh. Tokom vežbe sve ispaljene rakete Maljutka, što one iz Gazela, što iz BOV-a,  su izuzetno precizno pogodile svoje ciljeve.

ODIM0114_EDLREX1600PHelikopter SA-341H Gazela ( HN-42M GAMA ) sa četiri rakete Maljutka. Odeljenje Gazela iz sastava 714. protivoklopne helikopterske eskadrile “Senke” je dejstvovalo protivoklopnim raketama 9M14M Maljutka iznad Peštera. Kako stvari stoje, “Senke” će posle više decenija dobiti i novi hardver, moćne jurišne helikopštere Mi-35M.

ODIM0217_EDLREX1600P

ODIM0360_EDLREX1600PDejstvo PVO sistema PASARS, granatama 40mm (Bofors L70 montiran  montoran na doradjeni FAP2026). Iako je u pitnju PVO sistem koji prilikom prvog javnom pojavljivanja prezentovan ko hibridni sistem sa topom 40mm i modifikovanim IC samonvođenim raketma K-13, na Pešteru je dejstvovao po ciljevima na zemlji.

ODIM0690_EDLREX1600PTenk M-84 iz sastava rezerve “Borbene grupe 21” juri ka prvim linijama.

ODIM0598_EDLREX1600PTenkovski vod tenkova M-84, dok se BVP M80 vidi u prvom planu.

ODIM0516EDLR1600P

ODIM0774ED1600PTokom vežbe na Pešteru mogao se videti veliki broj tenkova M-84

IMG_0650_EDLREX1600P

ODIM0269_EDLREX1600PDejstvo tenka M-84

ODIM0744_EDLREX1600P

IMG_0656_EDLREX1600PDrugi prototip sistema PASARS, primećuju se izvesne razlike u odnosu na prvi prototip.

IMG_0649_EDLREX1600P

IMG_0646_EDLREX1600PSamohodna haubica NORA B-52 155mm.

ODIM9583_EDLREX1600PJedan od dva helikoptera Mi-17v5 RViPVO, koji su dopremili visoke zvanice…Mesta za novinare naravno nije bilo…

ODIM9610ED1600PAW-119 “Koala” (E7-PCI) Helikopterskog servisa Republike Srpske, kojim između ostaloh doleteo i Milorad Dodik.

ODIM0808ED1600PNa Pešteru je bilo angažovano oko 2000 vojnika i oko 100 borbenih sistema, uglavnom iz sastava 2. i dela 4. brigade KOV

Tekst i fotografije © Dimitrije Ostojić 2018

Read More

Žandarmerija MUP Srbije

Serbian Gendarmerie

 

Malo je onih snimanja za koje mogu da kažem da su od početka do kraja tekli onako kako sam zamislio. Snimanje fotografija za potrebe Žandarmerije MUP-a Srbije je jedno od njih. Pre svega zahvaljujući velikoj profesionalnosti pripadnika Žandarmerije  uspeli smo da za dva dana snimanja napravimo veliki broj uspešnih kadrova, od kojih su se mnogi našli i na kalendaru jedinice za 2018. godinu. Deo materijala nastalog za potrebe Žandarmerije možete videti u ovoj temi…

(more…)

Read More

_MG_2751ED1600v2P

Čelik 2017

_MG_2751ED1600v2P

Višecevni bacač raketa “modernizovani Oganj” ispaljuje rakete GRAD 122mm

Na Dan pobede nad fašizmom, 9. maja, održana je vrlo interesantna svečanost “Čelik 2017”, gde je između ostalog prikazana i većina novog naoružanja i borbenih sistema koji su trenutno u razvoju. Na poligonu Nikinci, tokom prikaza korišćena su bojeva sredstva i sve se dešavalo neposredno ispred novinara, pa je vizuelno-zvučni efekat bio vrlo ubedljiv. Ubedljiva je bila i preciznost većine prikazanih sistema. Od pomenutih novih sredstava, u akciji smo između ostalog mogli videti haubice Nora B-52, oklopna vozila Lazar i Miloš, višecevne bacače raketa Oganj (modernizovani) i Morava, modenezovani tenk M-84 AS-1 kao i modernizovani BVP M-80, PVO sistem PASARS i još dosta zanimljivih sistema i delova opreme. Pored VS u prikazu su aktivno učestvovali i pripadnici MUP-a Srbije, a većina prikazanih sredstava su projekti u razvoju kopnaija Jugoimport SDPR, EDPro i Vojnotehničkog instituta. Fotografije će kao i uvek reći više…

(more…)

Read More

© www.dimitrijeostojic.com

Medjurecki Potok Canyon

Medjurecki Potok canyon, Montenegro 2016. © www.dimitrijeostojic.com

Kanjoning. Čuli ste za ovu relativno mladu outdoor disciplinu? Ako niste sledi kratko objašnjenje…Kanjoning je aktivnost u kojoj je cilj proći kroz kanjon ili neki njegov deo, od vrha ka dnu. Obično se ne radi o velikim kanjonima pored kojih prolaze putevi ili u kojima može normalno da se pešači, već o malim, skrivenim usecima koje prave planinski potoci ili manje reke. Ovakvi kanjoni su često puni velikih vodopada, vartikalnih odseka, kaskada, bazena i drugih oblika koje je voda hiljadama godina klesala u steni. Sve ove vodene i stenovite prepreke predstavljaju izazov, pa je kanjoning prava avanturistička disciplina koja pored hodanja, skakanja i plivanja, podrazumeva i spuštanje niz uže (tzv. abzajling) kao i još neke tehnike pozajmljene iz “vertiklanih” sportova (speleologija, penjanje i sl.). Naravno, nije za sve kanjone potrebna oprema, neki se prolaze lagano uz šetnju i takođe mogu biti lepi poput kanjona Mrtvice, ali nas prevashodno zanimaju ovi “strmiji”. Ako vam i dalje nije jasno kako to izgleda, posle celog teksta i svih fotografija stvari će biti puno jasnije.

(more…)

Read More

BIAS2016-3348ED1600P

BIAS 2016

BIAS2016-3348ED1600P

Fotografski gledano, najgore vreme za fotkanje je oko podneva i generalno u satima kada je sunce u zenitu. Kada na to dodate leto, vrućine i visoku vlažnost, dobijate gotovo nemoguće uslove za fotografisanje bilo čega što je više od par desetina metara udaljeno od vas. Kakve to veze ima sa aeromitinzima? Velike. To su upravo uslovi koji vladaju na aeromitinzima. Većina najznačajnih vazduhoplovnih manifestacija se odigrava baš u sred leta i uglavnom su glavni nastupi između 12-15 sati, dakle u najgore moguće vreme za fotkanje. U ovo vreme svetlo je jednostavno loše! Manjak kontrasta, višak senki i vazduh pun „jare“, sve ono što nam ne treba. BIAS 2016 je odstupio od pravila i pružio šansu da se naprave drugačije fotografije…

(more…)

Read More

IMG_0119EDSM1600P

Police Day 2016

IMG_0144ED1600P

Nemam puno šta da pišem, još jedna centralna proslava Dana Policije , na istoj lokaciji kao i svaka do sad, ali ovoga puta konačno vidimo i nešto nove tehnike. Fotografije sa vežbe nisu ništa posebno jer sam zbog gužve, loše pozicije, a kasnije i kiše, vrlo malo snimaka napravio. Od zanimljivih stvari na vežbi povodom Dana policije moglo se videti: Helikopterska jedinica MUP-a sa helikopterima Agusta Bell AB 212 i SA-342 Gazela, borbena vozila BOV M11, M10 i Lazar 2, nove uniforme SAJ-a i još po nešto.

(more…)

Read More