AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

An-26: Tihi heroj

Krajem prošle godine na batajničku pistu su sletela dva nova, moderna, srednja taktička transportna aviona Airbus C295MW. Ovo je trebao biti članak sa fotografijama novog aviona, ali propratni tekst nije mogao početi bez priče o Antonovu An-26, transporteru koji je u službi još malo pa pola veka. Pišući red za redom počeo sam da shvatam da mi je jako teško da prestanem da pišem o An-u i prebacim se na novi C295, to je trenutak spoznaje da je ova legendarna ptica blago zapostavljena među mojim fotografijama i da to nikako ne sme tako da ostane. Zato je ovo tema o njemu, ili njoj, Antonovu ili Anuški, kako vam više leži.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE"

Avioni An-26 ili T-70, kako se vode u našoj evidenciji, su od njihovog inicijalnog pristizanja ‘76 pa do raspada SFRJ bili u sastavu 677. i 679. transportne avijacijske eskadrile (trae), koje su bile bazirane na aerodromima Niš i Pleso, respektivno. Nakon prebaziranja sa aerodroma Pleso na aerodrom Batajnica (1991. godine), avioni 679. kratko lete u staroj jedinici i uskoro prelaze u sastav  675. trae. Tokom 1997. godined dolazi do promene formacije, 675. eskadrila se rasformira i svi avioni An-26 prelaze u sastav 677. eskadrile,  koja biva prebazirana na Batajnicu, dok deo eskadrile nastavlja operacije sa niškog aerodroma (jedno avijacijsko odeljenje). Nastankom Vojske Srbije i formiranjem  204. vazduhoplovne brigade ViPVO, preostali Anovi ulaze u sastav novoformirane 138. trae. Ova eskadrila je direktan naslednik 677.trae i svih prethodnika, a od pre nekoliko godina  je poznata i pod imenom „Rode”.

000014AED1600P

Formacija od tri Antonova 26 iz sastava 677. transportne avijacijske eskadrile u niskom preletu toko aeromitinga „Batajnica ’98“. Jedna od mojih prvih fotgorafija An-26. Tada nisam imao tele objektive, zapravo nisam imao ništa, samo jedan pozajmljeni foto-aparat sa objektivom 50mm i 3 rolne negativa. Za početak to je bilo dovoljno, mogao sam da napravim pristojne fotografije aviona na zemlji, ali i to je bilo nešto za promenu.

IMG_6117-364-20200612-ED1600P

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.comDrugi remontovani An-26 (71364) tokom nastupa na međunarodnom aeromitingu „Batajnica 2009“. Samo par meseci ranije ovaj avion se vratio sa remonta iz Rusije i modernizacije iz Ukrajine.

F1020027ED1600P

Avion br. 71379, pretrpeo je značajna oštećenja tokom bombardovanja 1999. Velikim naporom ljudi iz eskadrile i VZ „Moma Stanojlović“ avion je vraćen u letno stanje i leteo sve do isteka resursa.
Batajnica 2003. godina.

Od formiranja novih „Roda” 2006. godine pa do jeseni 2023. godine i pristizanja novih aviona Airbus C295, okosnicu transportne avijacije RV-a činila su dva operativna Antonova An-26 (evidencijski brojevi 71364 i 71386). Ova dva aviona, kao i još 13 istog tipa (ukupno 15), nabavljeni su u doba SFRJ 70-ih godina, dok je najmlađi primerak (386 – koji inače još uvek leti) isporučen krajem 1984. godine. Sve letelice je nasledila SR Juglasvija, ali znatno manji broj je dočekao 2006. godinu i prelazak u vlasništvo oružanih snaga Republike Srbije. Tri Antonova su stradala tokom NATO agresije na zemlji, dva su prodata Kongu, jedan otpisan nakon udesa na aerodromu Surčin, tako da je samo 8 letelica dočekalo formiranje ViPVO Vojske Srbije. U narednim godinama transportna avijacija nastavila je dalje da se rasipa, dva aviona su prodata, dok su ostali izlazili iz resursa i samim tim bivali prizemljeni. U toku 2006. bilo je sasvim jasno da je ViPVO Vojske Srbije bilo u ozbiljnom problemu, Antonove nije bilo moguće remontovati kod nas, te je doneta odluka o remontu pet aviona MiG-29, dva helikoptera Mi-17 i dva An-26 u Rusiji. Od preostalih šest An-26, za remont su odabrani avioni broj 71364 i 71386, dok su 71362, 71371, 71379 i 71382 ostali prizemljeni i do danas se nalaze na batajničkom groblju aviona.

Tokom 2008. godine su oba aviona poslata u Rusiju na remont, prvo 71386 koji se sredinom 2008. već vratio u jedinicu, a zatim 71364 aprila naredne godine. Osnovni remont je izvršen u Rusiji (412. remontni zavod u Rostovu na Donu), a ugradnja nove avionike (modernizacija) u Ukrajini. Tom prilikom je ugrađen novi GPS sistem za navigacija,  EGPWS, TCAS, novi višenamenski prikazivač, nova radio-komunikaciona oprema i još neke stvari, što je efektivno učinilo vremešne Antonove znatno upotrebljivijim i bezbednijim za letenje, a ispunjavanje ICAO normi im je umogućilo učestvovanje u redovnom međunarodnom vazdušnom saobraćaju. Letelice su nakon remonta dobile i novu šemu bojenja, stara trobojna kamuflažna šema iz doba JNA zamenjena je modernijom jednobojnom svetlo-sivom (RAL7001).

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

U vazduhu sa posadom aviona broj 71386.
Postoje izvesne razlike između remontovanih aviona 386 i 364. Deo opreme za modernizaciju najmlađeg An-26 (71386) nabavljen je još pre remonta, tokom 2004. godine, sa idejom da se ugradi kod nas. Pokazalo se da je posao prezahtevan i da je ipak bolje da se sačeka remont. Drugi remontovani avion, broj 71364 je dobio vrlo sličnu, ali i nešto noviju opremu, uključujući i potpuno novi meteo radar radar Bendix-King RDR-2000. U centralnom delu ove fotografije primećuje se višenamenski kolor prikazivač Kontur MFI А813-0409  koji je dodat nakon remonta.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Poletanje An-26 sa aerodroma Batajnica, januar 2009. godine.

IMG_7422-ENR-361-20061115-ED1600P
An-26 (71364) iznad Batajnice, sa otvorenom rampom, spreman za iskakanje padobranaca sa male visine. Vojska Srbije je zvanično formirana 8. juna 2006. godine, nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore. U kratkom periodu tokom 2006/2007 Anovi (kao i još neke letelice) su nosili privremen oznake novog vazduhoplovstva. Nova zastava i rondele sa zamenjenim redosledom boja su prefarbene preko starih koje datiraju iz perioda SR Jugoslavije.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

An-26 71364 sa novim oznakama Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Vojske Srbije. Na repu aviona se vidi oznaka Vazduhoplovnog zavoda „Moma Stanojlović“, koja je karakteristična za sve avione remontovane u ovoj ustanovi. Jugoslavija je ovladala remontom ove kompleksne letelice tokom 80-ih godina prošlog veka i bila u stanju da remontuje Antonove sve do rata 1999. godine. Nakon fizičkog uništenja remontnog zavoda od strane NATO bombi, usledile su i godine rasipanja i odlaska u penziju kvalitetnih stručnjaka, pa je ponovno pokretanje remonta na domaćoj teritorije postalo nezamislivo. Treba biti realan i reći da je remont An-26 bio dosta veliki zalogaj i za nekadašnju SFRJ. Proces remonta jednog aviona je trajao i do 10 puta duže nego u Rusiji ili Ukrajini, a nakon toga sledio je dugačak proces uvođenja sveže remontavnog aviona u redovne operacije. Ova fotografija je nastala na vojnom delu niškog aerodroma septembra 2007. godine, tokom zajedničke vežbe 63. padobranskog bataljona Vojske Srbije i Nacionalne garde Ohaja.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Oštro penjanje u zaokretu.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Pozicija navigatora koja se nalazi iza kokpita u liniji sa prozorom kapljastog oblika (blister) koji se nalazi sa leve strane prednjeg dela trupa. Manje je poznato da transporter An-26 u sekundarnoj ulozi može da posluži i kao bombarder. Naime, na avion je moguće postaviti četiri bombonosača koji mogu da ponesu bombe do 500kg težine. Za potrebe nišanjenja koristi se nišan NKPB-7 koji se nalazi kod navigatora, tačnije baš kod blistera, a primarno služi za precizno desantiranje padobranaca ili tereta.

Remont i modernizacija dali su Anovima još 7 godina resursa, ali i novi polet „Rodama“. Nekoliko godina za redom Antonovi su bili letelice sa najvećim naletom u našem RV-u, isto je važilo za njihove posade. Slobodno se može reći da je taj nalet dosta uticao na statističko popravljanje prosečnog naleta na nivou celog RV-a, i prikrivao realno dosta slab nalet pilota lovačke i lovačko-bombarderske avijacije.

Tih godina se puno letelo, od komšiluka i raznih evropskih destinacija , preko standarnih „mirovnjačkih“ letova do Kipar i Liban,  Libije pre sukoba, pa sve do Džibutija u Africi. Zapaženu ulogu imali su 26-ice i nekoliko puta prilikom transportna opreme i ljudstva na poligon „Šabla“ u Bugarskoj, većeg broja međunarodnih vežbi, kao i na nekoliko međunarodnih aeromitinga. Naravno, An-26 je i omiljeno prevozno sredstvo niških padobranaca, pa su i tamo mogli da se vide relativno često. Jedna potpuno sporedna stvar, ali meni jako bitna: bili su nezamenjivi i u domenu fotografije! Dobar deo nezaboravnih kadrova našeg RV-a nastao je upravo sa zadnje rampe An-26 i nije bilo druge letelice u našem RV-u koje je moglo da posluži u ove svrhe. 

MiG-29 Serbian Air Force © dimitrijeostojic.com

Na fotografiji je naš lovac MiG-29, ali da nije An-a i njegove fantastične posade, ne bi bilo ni ovog kadra. Kako što to obično biva, fotograf uvek ima najmanje fotografija sebe, tako je i sa An-om. Sa pozicije otvorene rampe u letu nastalo je mnogo dobrih kadrova letelica našeg RV-a, svih osim samog An-a. Najpoznatija su planska fotografisanja iz 1998., 2008. i 2012. godine. Na žalost nakon 2012. nije bilo sluha za pravljenjem namenskog snimanja vazduh-vazduh iz An-a. Velika šteta jer se u međuvremenu dosta stvari u našem RV-u pomerilo na bolje. Nove letelice, novo naoružanje, puno toga što bi trebalo dokumentovati i iskoristiti za promociju izuzetno deficitarnog poziva vojnog pilota. Sa dolaskom novih aviona (C-295) konačno bar na papiru imamo sredstvo da se ovakva akcija realizuje, ali ostaje pitanje da li imamo volju sistema…

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Desant niških padobranaca

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Niski prelet 71364 tokom međunarodnog aeromitinga „Batajnica 2012“.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Pogled iz putničkog prostora Antonova An-2TD (ev.  broj 70373) na mlađeg i krupnije rođaka.

Vreme brzo leti, tako je proleteo i međuremontni ciklus i tokom dela 2015. i 2016. godine ratno vazduhoplovstvo je ostalo bez operativnih An-26, samim tim i bez transportne avijacije. Sa blagim zakašnjenjem je usledio još jedan remont aviona sa evidencijskim brojem 71386, koji se završen pred kraj 2016. godine. Remont drugog aviona se nikada nije desio, pa je trasnportna avijacija spala na samo jedan avion. Imati jedan primerak neke letelice nikada nije bilo dobro jer se gubi elementarna redudantnost. U slučaju bilo kakvog kvara, povremenog održavanja ili drugog vida pregleda, ratno vazduhoplovstvo ostaje bez ijedne upotrbljive letelice. U trenutku pisanja ovog teksta poslednji An-26 i dalje leti i verovatno može da ostane u upotrebi još godinu ili dve ako za tim bude bilo potrebe. U 138. eskadrilu su tokom zadnjeg kvartala 2023. godine pristigla dva nova transportna aviona Airbus C295MW koji bi uskoro trebali da potpuno zamene Antonove.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Trajno prizemljeni An-ovi. Pored remonta pomenutih aviona 71386 i 71364, u planu je bio i remont aviona 71371, ali nikada nije realizovan.

AN-26 Serbian Air Force © dimitrijeostojic.com

Rashodovani An-26 br. 71385 snimljen marta 2005. godine. Ovaj avion je 2000. godine sleteo na surčinski aerodrom sa uvučenim stajnim trapom. Stepen oštećenja je bio preveliki za isplativu opravku, ali su krila i vertikalni stabilizator iskorišćeni za popravku aviona ev. br. 71379, koji je oštećen tokom NATO agresije. 

Tokom svojih 50 godina službe An-ovi su postali sinonim za pouzdanost i kvalitet. Rutinski su prevezli mnogo ljudi i tereta širom naše zemlje (u svim njenim formama) i inostranstva, bez i jednog značajnijeg incidenta. Kada su došle one najgore godine i kada je rat zahvatao deo po deo naše bivše zemlje, oni i njihove posade su bili poslednja nada za spas velikog broja civila. Tačne cifre je teško utvrdi, ali svakako se radi o velikom broju ljudi koji su ostavili sve iza sebe i počeli novi život izlaskom iz aviona na batajničku stajanku. Agresiju NATO-a je dočekalo 7 operativnih An-26 i većina ih je tokom samog početka sukoba prebačeno na alternativne lokacije kako bi bili sačuvani od bombardovanja. Ti letovi bili su ogroman podvig, ne baš mali Antonovi su u sred apsolutne vazdušne prevlasti protivnika preleteli na ekstremno malim visinama na aerodrome Bor, Ečka i Trestenik. Ako vam ovi aerodromi nisu poznati, bacite pogled na google mape i shvatićete da se radi o malim sportskim aerodromima koji nisu predviđeni za sletanje ovolikih letelica. Svi avioni koji su preleteli i bili sakriveni su sačuvani. 

Ovim se završava jedna era naše transportne avijacije i počinje nova. Da li će moderni C-295, ili „Kaze“ kako ih neki od nas i dalje nazivaju (od akronima CASA – Construcciones Aeronáuticas SA, španskog proizvođača aviona koji je kasnije postao deo Airbus grupacije), opravdati očekivanje i adekvatno odmeniti fantastične An-26, pokazaće vreme.

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

AN-26 Serbian Air Force 138.tae "RODE" © dimitrijeostojic.com

Novi Airbus C-295MW i An-26, jedan pored drugog na stajanci vojnog aerdroma Pukovnik-pilot Milenko Pavlović.

Mnoge informacije plasirane u ovom članku su tu zahvaljujući forumu MyCity-Military i nekolicini članova koji su nesebično delili informacije (posebno Dinji) u fenomenalnoj temi o An-26.

Pratite me na Facebooku i Instagramu

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić photo © 2024

Read More

GRANIT23_18_IOS3890-Edit_ED1600P

(English) Granit

Kada aeromitinga nema i prikazi(prikazi)  su dobri. Ovo verovatno misli i većina domaćih vazduhoplovno-vojnih entuzijasta. Zaista, međunarodnog aeromitinga nije bilo baš dugo, pa su svi sa zadovoljstvom dočekali  prikaz sposobnosti Vojske Srbije „Granit 2023“ koji je održan 22. aprila 2023. godine.

Na vojnom aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ u Batajnici se tog dana našlo oko 2300 sredstava borbene tehnike, 60-ak letelica i bilo angažovano gotovo 5.000 ljudi. Impozantna brojka u svakom smislu, iako mi zdrav razum kaže da možda nije najpametnije toliku količinu tehnike smestiti na jedno mesto. Da za vojskom i avijacijom još uvek postoji interesovanje pokazalo je i preko 40.000 posetilaca.

Analizom ovog događaja se bavilo više stručnih portala, pa je suvišno nabrajati novitete, šta se staro i novo moglo videti od tehnike. Verujte, čak i kada bi hteo da ulazim u te detalje, ne bih mogao da budem precizan. Na vojni aerodrom je dovučena besmisleno velika količina tehnike, pa i pored višednevnog snimanja nisam ni mogao ni želeo da se pozabavim detaljima. Umesto toga fokusirao sam se na fotografije i to avijaciju pre svga.

GRANIT23_22_IOS7835_ED1600P

MiG-29 SM, SD i UB  / 101. lae „Vitezovi“

Tema mora da počne sa Vitezovima i njihovim dvorepim mašinama. To su bili moji domaćini, ljudi koji su zajedno sa Ministarstvom Odbrane, Komandom RV-a i 204. vazduhoplovnom brigadom, zaslužni za postojanje ovih kadrova.

Migovi 29 iz sastava 101. lovačke avijacijske eskadrile „Vitezovi“ bili su bitan i jedan od najinteresantnijih segmenta ovog događaja. Sama činjenica da je na nebu bilo deset letelica govori puno toga i šalje jasnu poruku da Vojska Srbije raspolaže sa lovačkom avijacijom koja nije za potcenjivanje. Par Migova (MiG-29 UB i SM) je odradio vrlo efektnu simulaciju bliske vazdušne borbe, dok su ostale letelice učestvovale u defileu sa dve formacije od po 4 aviona. Lepo je bilo videti povećanje broja aviona modernizovanih na MiG-29SM standard, uprkos kompleksnoj geo-političkoj situaciji i njenom uticaju na dinamiku modernizacije. Nadam se da će kadrovi koji slede moći da vam dočaraju bar delić atmosfere, što sa batajničke stajanke, što sa neba.

GRANIT23_18_IOS3054_ED1600P

Mig-29 SM (9.13) i MiG-29UB, poletanje u paru.

GRANIT23_18_IOS1788_ED1600P

GRANIT23_20412A4412-Enhanced-NR_ED1600P

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

Formacije Migova i scene iz simulacije bliske vazdušne borbe.

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

Ah kakav trenutak…

GRANIT23_20_IOS6217_ED1600P

Jedna od tri  grupe Migova iz 101. eskadrila. Migova spremnih za poletanje je bilo toliko, da nisu mogli svi da stanu u jedan kadar.

GRANIT23_18_IOS2129_ED1600P

MiG-29SM iz sastava „dežurne pare“, to jest dežurnog para lovaca, u toku finalne faze startovanja motora.

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

MiG-29 Serbian Air Force 101.lae "Vitezovi" © dimitrijeostojic.com

Mil Mi-35M  / 714. pohe „Senke“

Bez sumnje najopakija silueta u sastavu RViPVO Vojske Srbije. Naravno reč je o helikopterima Mi-35M iz sastava 714. protivoklopne helikopterske eskadrile „Senke“.

GRANIT23_18_IOS3890-Edit_ED1600P

GRANIT23_22_IOS8705_ED1600P

GRANIT23_20412A4688_ED1600P-2

Mi-35 Serbian Air Force 714.pohe "SENKE" © dimitrijeostojic.com

Mi-35 Serbian Air Force 714.pohe "SENKE" © dimitrijeostojic.com

Orao J-22, NJ-22 i NJ-22M1A  / 241. lbae „Tigrovi“

Deset aviona Orao, različitih verzija, uključujući i modernizovanog jednoseda i dvoseda, prebazirani su na batajnički aerodrom zbog ovog događaja. Slično kao i Migovi 29 i Orlovi su imali svoj nastup i prikazali simulaciju bliske vazduhoplovne vazdušne podrške (zajedno sa Super Galebovima), a zatim u dve formacije napravili prelet zajedno sa ostalim letelicama.

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Orlovi J/NJ-22 čekaju signal za poletanje.

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Modernizovani Orao NJ-22M1A (25531) je leteo sa naoružanjem i to raketom AGM-65B (tačnije trenažnom verzijom TGM-65) i domaćom vođenom raketom vazduh-zemlja VRVZ-200 (koja još uvek nije deo zvaničnog naoružanja ove letelice).

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Kažem vam, vojnom aerodrom „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ je bio tesan tih dana. Sve stajanke su bile pune. Scena koja se retko viđa. Posebno je bilo zanimljivo posmatrati poletanje većeg broja letelica u kratkom vremenskom intervalu. Gužva i na nebu i na zamlji.

Orao J-22 Serbian Air Force 241.lbae Tigrovi © dimitrijeostojic.com

Nakon nastupa dva Orla su došla do centralnog dela stajanke gde se nalazila i publika.

Airbus H-215 Super Puma & Kamov Ka-32   / Helikopterska Jedinica MUP-a

Momci koju su „ukrali šou!  Pojavilu su se niotkuda, praktično nenajavljeni, nakon svih ostali, kada se direktan TV  prenos već završio i odradili najefektniji nastup na „Granitu“. Izuzetno energičan program Super Pume pokazao je da najveći i najnoviji helikopter u sastavu HJ MUP-a zapravo vrlo agilna zverka. Posebno je interesantno da je ovaj program odrađen svega nakon 6-7 meseci od prijama prve letelice i sa još uvek skromnim naletom pilota na ovom tipu helikoptera.

GRANIT23_22_IOS8088_ED1600P

Sjajan nastup helikoptera Airbus H215 Super Puma (YU-HHJ), to jest pilota komandanta HJ MUP-a Nenada Nedića. Nadamo se da ćemo ćešće imati prilike da gledamo ovako nešto na našem nebu.

GRANIT23_22_IOS7994_ED1600P

H215 Super Puma Helikopterska Jedinica MUP © dimitrijeostojic.com

Prvi javni nastip vrlo specifičnog helikoptera Kamov Ka-32. Dva ovakva helikoptera su nabavljena pre svega za gašenje požara iz vazduha. Sa svojom ogromnom nosivošču, Kamov je u stanju da ponese i do 5 tona vode. Tokom „Garanita“  Kamov je demonstrirao ono što najbolje ume, a to je gašenje požara. Po reakcijama publike, reklo bi se da ih je ova tačka možda i najviše zainteresovala.

Ka32 Helikopterska Jedinica MUP © dimitrijeostojic.com

Ka-32A11BC (YU-HRS) poseduje i vodeni top koji je u stanju da baca mlaz vode na daljinama do 40 metara. Ova funkcionalnost je izuzetno korisna u situacijama gašenja požara u visokim objektima (soliterima npr.).

Ka32 Helikopterska Jedinica MUP © dimitrijeostojic.com

Podvesni rezervoar vode na Ka-32A11BC može da primi do 4 tone vode. Nekoliko puta više od standardnih podvesnih vedra na drugim helikopterima u sastavu HJ MUP-a.

GRANIT23_22_IOS6573_ED1600P

Možda se pitate zašto tek sada objavljujem ovu temu i fotografije? Prošlo je skoro godinu dana od samog događaja. Neposredno nakon „Granita 23“ desila se najveća tragedija u Srbiji u ovom veku. Pričam o stravičnim događajima u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima Dubona i Malo Orašje u okolini Mladenovca, koji su u jednom trenutku zavili čitavu Srbiju u crno. Ne samo da smatram da bi bilo neprikladno u tom trenutku baviti se temom vojnog događaja, već u meni nije bilo ni najmanje entuzijazma i želje da završim obradu ogromne količine fotografija koje su nastale tokom priprema i izvođenja ovog događaja. Tek nekoliko meseci kasnije sam ponovo otvorio folder sa fotografijama i nastavio sa radom.

Ovaj događaj sam imao priliku da dokumentujem onako kako želim i kako to treba da se radi. Plod višednevnog napornog rada su fotografije koje su našle svoj put od magazina i internet portala do kalendara. Još važnije, neki zanimljivi trenutci su trajno zabeleženi, što je svakako bitno za istoriju našeg RV-a i same Vojske Srbije.

Fotografije nastale tokom  prikaza sposobnosti Vojske Srbije „Granit 2023“ objavljenu su u magazinu „Odbrana”, naslovnoj strani „Politike”, kalendaru Ministarstva Odbrane za 2024. godinu, kalendaru 101. eskadrile „Vitezovi”, češkom vojnom magazinu ATM, kao i drugim kalendarima, štampanim izdanjima i internet portalima.

Materijala ima i za drugi možda, čak i treći nastavak ovog članka. Ako vam se tema dopada i želite nastavak udarite koji komentar/share/like , pa da nastavim sa odabirom fotografija ;)

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić photo © 2023

Read More

OSTOJIC_D_IOS8395_ED1600P

Kecsckemet 21

Kecskemet Airshow odavno nosi titulu najzanimljivijeg internacionalnog vazduhoplovnog događaja u našem bližem okruženju. Zapravo, zbog cpecifične Kovid 19 situacije u celom svetu i otkazivanju mnogih aeromitinga, međunarodni aeromiting Kečkemet (Kecskemet International Airshow) je verovatno bio najveći događaj ove vrste u Evropi. Mađarsko RV je pokazalo da može da organizuje aeromiting po svetskim standardima, ali i više od toga, jer je ovo bio punokrvni vojni događaj gde su mađarske oružane snage predstavile i značajnu količinu novog naoružanja koje je nabavljeno ili će biti nabavljeno u sklopu velike modernizacije čitave vojske.

Ovo nije klasična reportaža sa aeromitinga, nema pretereno smisla, jer evo za koji dan će godinu dana od kada se događaj desio (27. i 28. avgust 2021.), te je priča „bajata”. Umesto toga, posmatrajte ovo kao kolekciju zanimljivih kadrova koji žele da ugledaju svetlost interneta :). Dosta toga je preskočeno, pa ako vas zanima šta se sve moglo videti, bacite pogled na ovu reportažu. O Kečkemetu se pisalo i ranije na blogu, pogledajte deljanu reportažu Kečkemet Airshow 2010 .

OSTOJIC_D_IOS8395_ED1600P

Iako je JAS-39C Češkog RV-a izveo sjajan solo program, najfotogeničniji nastup na aeromitingu su imali mađarski Gripeni. Ne zbog samog letenja, koje je uopšte nije bilo akrobatsko, niti posebno zanimljivo, već zbog činjenice da su avioni leteli sa podvesenim naoružanjem. Bez obzira što se radi o školskim bombama i raketama, ovako nešto se retko viđa na aeromitinzima. Iz fotografskog ugla ovo je posebno zanimljivo, jer pruža mogućnost pravljenja kadrova nalik na one koje nastaju tokom redovnih operacija i uvežbavanja, kada uglavnom kamere nisu tu. Prave ljubitelje vojnog vazduhoplovstva ionako više zanimaju ove stvari, nego šareni avioni koji ostavljaju tragove u bojama ;)

OSTOJIC_D_IOS8045_ED1600P

Četiri Gripena iz sastava 59. vazduhoplovne baze letela su sa aktivnim radarski samovođenim raketama AIM-120C (ili trenažnim verzijama CATM-120C), laserski vođenim bombama GBU-12 i samonavođenim raketama zemlja-zemlja tipa AGM-65 G2 i H. Svaki od aviona bio je opremljen i nišanskim kontejnerom Litening, koji malenog Gripena pretvara u vrlo opasnu„multy role” mašinu.

OSTOJIC_D_IOS5003_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS6863_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS7926_ED1600P

Solo nastup mađarskog Gripena i trenutci izbacivanja IC mamaca.

OSTOJIC_D_IOS7969_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS6607_ED1600P

Jedan od dva aviona Airbus A-319 Mađarskog RV. Ovi bivši „civili” se prevashodno koriste za transport trupa u međunarodnim misijama.

OSTOJIC_D_IOS6732_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS6644_ED1600P

Još jedna letelica nabavljena u sklopu opsežnog programa modernizacije vojske „Zrínyi 2026” je Dassault Falcon 7X. U pitanju je još jedna izvorno civilna letelica, tačnije prekookenski biznis džet, čija je glavna uloga u mađarskom RV transport važnih ličnosti. 

OSTOJIC_D_DIM2741_ED1600PW-3 Sokol  RV Češke, u solo nastupi i simulaciji SAR akcije.

OSTOJIC_D_DIM2452_ED1600P

 RAF-ov (Royal Air Force) EF2000 Jurofajter Tajfuna (Typhoon). Standardno, moćno i bučno, tipično za Tajfuna.


OSTOJIC_D_DIM2455_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS5680_ED1600P-2

Saab AJS-37 Viggen. Restaurirani primerak koji od 2012. često leti po evropskim aeromitinzima. Ako je Tajfun bio bučan, onda je Vigen super bučan. Neverovatna i u svoje vreme tehnološki izuzetno napredna letelica. Lično, kao veliki ljubitelj i Vigena i Drakena sam uživao u njihovoj pojavi i letenju.

OSTOJIC_D_IOS5709_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS5749_ED1600P

Saab SK 35C Draken, zajedno uz Vigena deo nastupa „Istorijski let RV Švedske”

OSTOJIC_D_IOS5864_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS7396_ED1600P

Češki Mi-171Š i Mi-35 u akciji.

OSTOJIC_D_IOS7234_ED1600P

Rumunski MiG-21 Lancer C u penjanju sa uključenim „forsažom”.

OSTOJIC_D_IOS4763_ED1600P

Brazilski Embraer KC-390 Millenium, verovatno najveća atrakcija ovog događaja. Mađarsko RV je poručilo dva primerka ovog srednjeg transportnog aviona (C-390), i isporuke se očekuju do 2024. godine. Na aeromitingu je nastupala letelica RV Brazila, što se retko viđa na evropskom nebu.

OSTOJIC_D_IOS4789_ED1600P

OSTOJIC_D_DIM2383_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS7833_ED1600P

Mil Mi-17 Ratnog vazduhoplovstva Mađarske

OSTOJIC_D_IOS7740_ED1600PTokom prethodnih godina u Rusiji je remontovano 12 helikoptera Mi-24 verzija P i V.  Ratno vazduhoplovstvo Mađarske je remontom Krokodila i nabavkom 20 helikoptera H-145, znatno ojačalo svoju vertikalnu transportno-borbenu komponentu.

OSTOJIC_D_IOS7758_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS8352_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS5524_ED1600P

Akro-grupa Saudi Hawks sa avionima Hawk Mk.65 Kraljevskog saudijskog ratnog vazduhoplovstvo (Royal Saudi Air Force). Verovatno najbolji akro nastup na Kečkemetu.

OSTOJIC_D_IOS7464_ED1600P

Lasta V-54
Lepo je videti našu letelicu na međunarodnom aeromitingu, makar i u statičkom delu postavke. Ne tako davno naš Orao je dominirao nebom iznad Kečkemeta. Nezaboravni Ricini brisanjci i vratolomije sa ovim ne preterano potentnim avionom se i danas pamte.
Na žalost RViPVO Vojske Srbije kvalitetno ignoriše sve pozive za učešće na inostranim aeromitinzima. Šteta.

OSTOJIC_D_IOS8627_ED1600P

Na posebnom delu aerodroma pripadnici KoV su prikazali dosta tehnike sa kojom Oružane snage Mađarske raspolažu. Svakako je najinteresantniji bio nastup tenkova Lepoard 2 A4 i T-72M1. Mađarska je naručila 44 izuzetno moderna tenka Leopard 2 A7+ od Nemačke, kako bi ojačala i modernizovala svoju prilično malobrojnu i zastarelu tenkovsku komponentu. Stariji tenkovi verzije A4 su isporučeni Mađarskoj kako bi se obezbedila obuka i lakša tranzicija na verziju A7.

OSTOJIC_D_IOS8825_ED1600P

OSTOJIC_D_IOS8734_ED1600P

 

Na kraju, bilo je veliko osveženje prisustvovati ovom događaju. Posle dve godine izolacije od ovakvih događaja, konačno se stvorila prilika da se potpuno uživa u normalnom životu. Aeromiting je uprkos promenjivom vremenu i velikom broju posetilaca bio jako dobro organizovan. Da nije bilo problema sa novinarskom akredacijom, zabrane prodaje piva i nedostatak tradicionalnih mađarskih jela, koja su oduvek bili jedan od simbola ovog događaja, mogao bih da nazovem događaj i fantastično organizovanim  ;)

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić photo © 2021

Read More

dimitrijeostojic.com

Axalp 18

Kada dođe vreme za početak akcije vi ćete spremno čekati sa objektivom uperenim ka zoni očekivanja Horneta. Oni će se pojaviti, vi ćete pokušati da ih pratite, nekoliko sekundi kasnije oni će nestati iza brda praćeni ehom buke sa obližnjih litica. Spuštene vilice, sa izgubljenim pogledom u daljinu, opijeni adrenalinom, pitaćete sebe „šta se ovo upravo desilo?“. Desio se Axalp. I ako vam se desio jednom, velika je šansa da će vam se desiti ponovo, jer na ovo se čovek, ljubitelj avijacije, lako navuče.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comF/A-18C Hornet Švajcarskog RV u oštrom zaokretu tokom prvog dana vežbe Axalp 2018.

U krugu zaljubljenika u vojnu avijaciju, Axalp se danas smatra jednim od najzanimljivijih događaja otvorenog tipa. Ova reputacija je sa pravom zaslužena, jer je po mnogo čemu Axalp jedinstven. Pre svega u pitanju je prava vežba koju izvodi Švajcarsko ratno vazduhoplovstvo, a glavni deo vežbe je gađanje avionskim topovima meta koje se nalaze na nadmorskoj visini od preko 2000 metara, i to bojevom municijom. Ali ono što je zaista jedinstveno je činjenica da vežbu mogu da posmatraju i civili i VIP gosti sa obližnjih vrhova koji se nalaze na svega par stotina metara od meta. Tokom dva dana, koliko vežba traje, smatra se da je skoro 10000 ljudi posetilo poligon Axalp, od čega i veliki broj stranaca. Međutim, ovo nije samo uvežbavanje jurišnih dejstava i gađanje meta na zemlji. Tokom blizu dva sata programa (identični oba dana), Švajcarsko RV prikazuje i osposobljenost za čuvanje važdušnog prostora, helikoptersko spasavanja u planinama, gašenje požara, a program se tradicionalno završava nastupom akro-grupe Švajcarskog RV „Patrol Svis” (Patrouille Suisse). Sve ovo Axalp čini događajem koji je nеka vrsta hibrida između vojne vežbe i aeromitinga.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEurocopter AS 532UL Cougar
Sa prilično sigurnosti tvrdim da ćete na Axalpu imati najbolje uslove da napravite dobru fotku helikoptera, naročito Kuguara/Super Puma. Imao sam više puta prilike da fotografišem helikoptere iz drugih helikoptera (air to air snimanja), ali to nije ni blizu uslovima koje je priroda stvorila na Axalpu. U prepodnevnim časovima pored vas će heliši toliko puta proći da ćete imati dovoljno vremena za razna eksperimentisanja sa ekspozicijom. Jedan od razloga više da poranite…

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPrelet u formaciji odeljenja aviona F/A-18C Hornet, uz izbacivanje IC mamaca.

Nastanak

Nakon serija invazija nacističke Nemačke 1939. i 1940. godine Švajcarska je postala opkoljena sa svih strana. Glavnokomandujući švajcarske vojske, General Henri Guisan uvideo je ozbiljnost situacije i u svom čuvenom govoru iz juna 1940. pozvao švajcarski narod da se pripremi za moguću invaziju od strane Nemačke. Glavni koncept odbrane se zasnivao na povlačenju u planiske regije Švajcarske i svojevrsnu gerilsku borbu sa okupatorom. U cilju pripreme vojske i mobilisanog stanovništa održan je veći broj vežbi u Alpima. Na jednoj takvoj vežbi tokom leta 1942. godine general Guisan, nezadovoljan preciznošću avijacije prilikom dejstva avio bombama, odlučio je da se vazduhoplovstvo mora hitno bolje pripremiti za pružanje vazdušne podrške u planinama. Nakon ove odluke formiran je poligon Axalp-Ebenfluh u Alpima, pokraj planiskog sela Axalp (danas ski centra), a nedaleko od novoformiranog vojnog aerodroma Meiringen. Samo nekoliko meseci kasnije, oktobra 1942. na novoformiranom poligonu održana je i prva vežba bojevog gađanja na planinskom terenu, poznatija kao Axalp Fligeršizn (Axalp Fliegerschiessen).
Nakon završetka Drugog svetskog rata, tradicija se nastavila, svakog oktobra održavana je vežba, a klipne avione Meseršmit Bf-109 E3 i D-3800 (licencno proizvedeni Morane-Saulnier M.S.406 ) polako su zamenjivali posleratni mlaznjaci Vampajer (de Havilland Vampire), Venom (de Havilland Venom ), Hanter (Hokker Hunter), a kasnije i Miraž III (Dassault Mirage III).

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPogled na dolinu i poligon Aksalp-Ebenfluh (Axalp-Ebenfluh) sa vrha Tšingel (Tschingel). Na levoj strani poligona (istok) nalaze se mete od kojih se neke vide na ovoj panorami (na samom grebenu). Sa druge strane doline nalazi se dominantni vrh Vildgarst (Wildgärst ) visok 2891 metar.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comProlaz F/A-18 C kroz dolinu iz prvca istoka. U pozadini se vidi jedna od meta koja se nalazi na vertikalnim obroncima Vildgarsta

Uspon do vrha

Do poligona se može stići na dva načina: helikopterom ili pešačenjem. Prvi vid transporta je rezervisan za VIP goste i ponekog novinara, dok svima ostalim ostaje opcija planinarenja.

Uspon ka poligonu Axalp počinje u mestu Brienc (Brienz), koje se nalazi na obali istoimenog jezera, odakle posebni autobusi voze posetioce sve do planinskog mesta Axalp na 1560 nadmorske visine. Odatle je moguće iskoristiti žičaru koja vodi do visine od 1950 metara, i to je ujedno tačka odakle se put nastavlja na nogama. Za savladavanje preostalih 350 visinskih metara po strmom terenu, kolika je visinska razlika do vrha Tšingel, potrebno je nešto manje od dva sata hoda. Prostor za posetioce se nalazi duž tri uzvišenja oko vrha Tšingel, odakle pruža prelep pogled na dolinu koja je i glavna pozornica samog događaja. Iako sve ovo zvuči komplikovano, tipično perfektna organizacija Švajcaraca znatno olakšava dolazak do lokacije. Sve je organizovano do savršenstva i gotovo da nema šanse da se neko izgubi na putu do poligona. Šta više, švajcarska vojska je i na ovako nepristupačnom terenu obezbedila šatore sa hranom i pićem za posetioce. Hrana, piće, pa čak i montažni „Toi toi” toaleti se do lokacije za publiku donose pomoću vojnih helikoptera. Većina entuzijasta na uspon kreće u 05 časova, po mraku, kako bi zauzeli dobru poziciju, ali i posmatrali i jutarnje uvežbavanje vazduhoplova, koje je podjednako zanimljivo kao i glavni događaj.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comZvezdano nebo i kolona ljudi koja pod svetlom čeonih lampi prelazi najstrmiju deonicu uspona. Fotografi željni dobre pozicije i prilike da fotografišu jutarnje prolaze helikoptera, obično kreću po mraku i na vrh stižu kada i prvo svetlo.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPogled sa poligona na jezero Brienc i mestašce Axalp, dok se skroz desno vidi vrh Aksalphorn. Sunce je još uvek iza horizonta, a svetlosni uslovi jedinstveni. Ako ste poranili i uhvatili prvi prevoz bićete nagrađeni spektakularnim pogledom na alpske krajolike.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPrvu jutranju kafu uz švajcarski kroasan sa kremom i lešnikom, koje je helikopter tu dovezao nešto ranije, ćete popiti sa pogledom na okolne planine koje polako obasjavaju prvi zraci Sunca. Što bi anglosaksonci regli „priceless”.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comSa jednog dela poligona jasno se vidi planina Ajger (Eiger).
Nekih 15-ak kilometara od poligona Axalp nalazi se čuveni Ajger. Sa svojih 3970 metara nije najviši alpski vrh, ali je u istoriji planinarstva i alpinizma opstao zabeležen kao najteži. Tačnije njegova severna strana, čiji se gornji deo vidi na ovoj fotografiji, je poslednji „veliki problem Alpa“ i popeta je tek 1938. godine. I dan danas, uspon severnom stranom ove planine se smatra velikim poduhvatom. Svima koje zanima ova tematika najtoplije bih preporučio da pričitaju knjigu „White Spider” Hajnriha Herera, autora poznate knjige „Sedam godina na Tibetu”, i člana prve ekspedicije koja se uspešno popela na Ajger.

Planinska klima

Od 1942. pa do danas, Axalp planski nije održan samo 2014. godine i to zbog velikog aeromitinga „AIR 14” organizovanog povodom proslave 100 godina Švajcarskog RV. Surova Alpska klima u kombinaciji sa nestabilnim jesenjim vremenom unosi ogromnu dozu neizvesnosti u održavanje same vežbe. U proteklih 10 godina Axalp je otkazan čak 3 puta zbog izuzetno loših vremenskih uslova, i to uglavnom u poslednjem trenutku. Ove godine je nastup prvog dana blago izmenjen zbog nepovoljnog vetra, ali je i letenja i gađanja ipak bilo.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEurocopter AS 532UL Cougar (ev br. T-340)
Surova planinska klima pokazala je svoju ćud i tokom Axalpa 2018. U par navrata vreme se pogoršavalo uz jake nalete vetra, pa je održavanje glavnog dela programa bilo neizvesno.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPar lovaca F/A-18C Hornet tokom prolaska kroz dolinu.
Na okolnim brdima u oktobru već ima snega, što je tipično za alpske predele. Posetiocima ostaje da se dobro pripreme za celodnevnu avanturu, jer je velika šansa da će u istom danu biti i u zimskoj jakni i samo u majici sa kratkim rukavima.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Akcija

Zvanični program počinje tačno u 14.00 iznenadnim pojavljivanjem para aviona F/A-18C Hornet u dolini i brzim preletom u formaciji uz izbacivanje IC mamaca. Sve se toliko brzo dešava da od trenutka pojavljivanja aviona na početku doline da njihovog “iskakanja” preko vrha Axalphorn prođe svega 5 sekundi. Od tada pa narednih dva sata kreće spektakl između alpskih vrhova. Glavni deo programa je bojevo gađanje, gde odeljenja aviona F/A-18C Hornet i F-5E/F Tajger II (Tigar II), svojim topovima kalibra 20mm gađaju mete na zemlji. Avioni se praktično ne vide i ne čuju do trenutka naglog iskakanje iznad okolnih vrhova, nakon čega sledi poluprevrtanje i kratki topovski rafali iz obrušavanja, a nekoliko sekundi kasnije siluete se opet gube u alpskom krajoliku. Program je toliko dinamičan i brz, da je teško ispratiti koji avion gađa koju metu. Dejstvovanje se ponavljaju dosta puta, iz različitih pravaca, po različitim metama uz primenu različitih manevara, a po onome što se moglo videti na ovogodišnjem Axalpu, švajcarski piloti su izuzetno precizni.

Dežurni par lovaca Hornet je demonstrirao i svoju ulogu u kontroli vadužnog prostora i to presretanjem aviona Cesna Citejšn (Cessna 560XL Citation Excel) iznad poligona Axalp. Ovo je inače bolna tema za Švajcarce, jer već duži niz godina ratno vazduhoplovstvo obezbeđuje dežurstvo samo tokom radnih sati. To u praksi znači da dežurni par lovaca ne dežura od 17 do 08 časova. Tako je februara 2014. godine oteti civilni Boing 767 (Boeing 767) Etiopijan Eirlajnsa (Ethiopian Airlines) dopraćen do ženevskog aerodroma od strane francuskih i italijanskih dežurnih lovaca, jer švajcarski piloti ne dežuraju tokom noći. Tokom 2016. godine vraćeno je dežurstvo vikendima (i dalje samo radnim satima), a po rečima komentatora Axalpa, inače oficir švajcarskog RV, planira se vraćanje sistema dežurstva 24/7 „već” od 2020. godine.

Helikopteri u Švajcarskom RV imaju jako važnu ulogu te je njihova demonstracija zauzela značajno ulogu tokom programa. I pre samog nastupa posetioci su od ranih jutarnjih časova mogli da vide desetine letova helikoptera Super Puma/Kuguar i Eurokopter EC635, koji su dovozili VIP goste ali i hranu i piće za veliki broj posetilaca. Posebno se izdvojio atraktivan nastup posade helikoptera AS-532 Kuguar (Cougar), koja je uspela da izvuče maksimum iz ove letelice, uz vrlo efektnu scenu ispaljivanja čitavog kompleta IC mamaca za nepune 3 sekunde.
Poslednji deo programa više podseća na mini aeromiting. Tokom solo nastupa pilot F/A-18 je pokazao kako izgleda konstantno letenje pod velikim napadnim uglovima, a stalno formiranje kondenzacionih oblaka na krilima i aerodinamičko cepanje strujnica je dodatno upotpunilo vizuelni efekat i velikom broju fotografa omogućilo da naprave nesvakidašnje fotografije. Švajcarski Pilatus PC-21, koji se inače proizvodi u fabrici u Stansu na svega 30-ak kilometara od poligona Axalp, je takođe imao atraktivan solo nastup. Axalp se tradicionalno završava nastupom “Patrol Suisa”, akro-grupe Švajcarskog RV koja leti na avionima F-5E Tajger (Tigar). Ove godine je simbolično publiku pozdravila i velika formacija od 12 aviona F-5 Tajger, šest iz sastava akro-grupe i šest formacijskih borbenih mašina. Lovci F-5E/F su na kraju svog životnog veka, u aktivnoj službi su 40 godina i Švajcarsko RV duže vreme planira njihovo povlačenje iz naoružanja. Međutim do nabavke novih lovaca, čiji je datum neizvestan, Tajgeri ostaju u naoružanju, ali prema zvaničnim informacijama “Axalp 2018” je bio poslednja vežba na kojoj su oni učestvovali u bojevom gađanju. To čini ovogodišnji događaj donekle posebnem, jer se kako stvari stoje više neće čuti grmljavina 20 milimetarskih topova M39 iznad poligona Axalp-Ebenfluh.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comTačno u 14.00 Horneti ulaze u zapadni deo doline iz pravca jezera Brienc. Sve se dešava munjevitom brzinom, a avioni se odjednom pojavljuju iza obronaka i prolaze kroz dolinu, praktično ispod nivoa posmatrača.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comF/A-18C Hornet tokom dejstva sa šestocevnim rotirajućim topom 20mm M-61A1 Vulkan. Ako bolje zagledate uočićete i topovske granate ispred aviona.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEfekat dejstva topa po jednoj od meta.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comHelikopter AS-532 Cougar u strmom penjanju ispaljuje čitav komplet IC mamaca.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comSolo nastup švajcarskog Kuguara (Eurocopter AS 532UL Cougar) bio je uživancija za oči i radost za fotografe. Nakon niza brzih prolaza, ispaljivanja mamaca, strmih penjanja i polu-petlji, usledio je pozdrav za publiku. Da bi ovo izveli piloti moraju zajednički da kontrolišu letelicu. Ruka desnog pilota je na kolektivnoj palici, dok je ruka levog na cikličnoj palici.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPejzaži oko Axalpa su toliko dobri, da uopšte ne morate da jurite krupne kadrove letelica. Savršena fuzija prirode i tehnike će doći do izražaja ako se vidi i sredina u kojoj se letenje dešava.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comNortrop F-5E Tajger II (Northrop F-5E Tiger II) izbacuje IC mamce tokom brišućeg preleta kroz poligon. Kao i Horneti, i Tajgeri su učestvovali u bojevom gađanju meta. Prema raspoloživim informacijama ovo je poslednji Axalp na kome će Tajgeri učestvovati u gađanju meta.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comAvion F-5E Tajger II (Tiger II) iz sastava 6. lovačke eskadrile ”Patke” (Fliegerstaffel 6). Švajcarsko ratno vazduhoplovstvo danas ima tri aktivne eskadrile sa avionima F-5. Po nekim procenema poslednji Tajgeri će se povući iz naoružanja najkasnije do 2025. Godine, a pre toga će uslediti njihova zamena novim višenamenskim avionima.

DIOS_AXALP18_D2_0588_ED1600AEPHelikopter Eurokopter EC-635 ( Eurocopter EC635 / Airbus Helicopters H135M) u konfiguraciji za traganje i spasavanje.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comEC-135 / EC-635 / H-135 familija helikoptera pokazala se fantastično u misijama medicinske evakuacije iz brdskih predela u praktično svim alpskim zemljama.

Axalp_DIOS_AXALP18_0861_1600PDežurni lovac F/A-18C Hornet naoružan raketama AIM-120 i AIM-9. Švajcarski dežurni lovci nose dopunske rezervoare za gorivo na kojima je ispisana međunarodna frekvencija 121.50 Mhz koju koriste vazduhoplovi u nevolji.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comDemonstracija minimalne brzine leta dežurnog Horneta, sa izvučenim stajnim trapom, i sve to na preko 2000 mnetara visine…

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comPilatus PC-21

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comFormacija aviona za obuku Pilatus PC-7 i Pilatus PC-21 i moćnog F/A-18C Hornet

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Učestali preleti helikoptera koji u prepodnevnim satima dovoze VIP goste će vam pružiti više nego dovoljno prilike za „paninge“.
1/25 @ 500mm+TC1.4

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Helikopteri Aerospatiale AS.332M1 Super Puma sa vedrima tokom demonstracije gašenja požara.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comHelikopter Agusta Westland AW109 švajcarske spasilačke službe Rega i jezero Brienc u pozadini.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comNije u pitanju demonstracija spasavanja, već prava spasilačka akcija. Nakon prvog dana Aksalpa, starija gospođa je pri silasku povredila nogu, pa je nakon intervencije pripadnika spasilačke službe evakuisana helikopterom. Rega je neprofitna organizacija koja se bavi helikopterskim spasavanjem i vazdušnim medicinskim transportom i po mnogo čemu je jedinstvena u svetu, ali ulazak u detalje bi izašao van obima ove teme…

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comSuper-formacija 12 borbenih i akro Tajgera za početak spekatakularnog kraja. Aksalp (Axalp) se tradicionalno završava nastupom akro-grupe „Patrols Suis” (Patrouille Suisse) švajcarskog RV, koja leti na avionim F-5E Tajger II (Tiger II).

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.com

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comŠvajcarski Tajgeri u „ogledalu”

Oprema…

Zaljubljenike u fotografiju će verovatno zanimati koju sam foto-opremu koristio za ove snimke. U pitanju su tela Canon 5D mark IV i Canon 1D mark IV i objektivi Canon 500/5LIS, 100-400 LIS mark II i 24-105/4 LIS. Mnogo opreme za nošenje uzbrdo koja je jedva stala u ranac (btw Lowepro Flipside 500AW), no vredelo je. Na Axalpu će vam telo visokoh performansi i brzi tele objektivi biti od velike koristi, ali to ne znači da ne možete napraviti pristojne snimke ni sa dosta slabijom (i jeftinijom) opremom.

Axalp 2018 © www.dimitrijeostojic.comKris i Sale (deo četvoročlane ekipe fotografa iz Srbije) u akciji.

UM1600PAutor ovih redova i fotografija na pauzi za kafu.
Foto-oprema je samo deo priče, za potpuni užitak korisno je imati i malo plinsko kuvalo (primus), dobru odeću i neku podlogu (šatorsko krilo, ćebe, podlošku) na kojoj ćete provoditi vreme tokom „praznog hoda”. Foto: Uroš Mitrović

Još malo kadrova za kraj…

Ovaj tekst u nešto kraćem obliku i sa manje fotografija objavljen u članku „Spektakal između alpskih vrhova” u 315. broju (1. novembar 2018) magazina „Odbrana” .

Tekst i fotografije Dimitrije Ostojić © 2019

Read More

© Dimitrije Ostojic // www.dimitrijeostojic.com

1998

Jedna od onih godina koje ostaju u pamćenju i po dobrom i po zlu. Godina kada su sukobi na Kosmetu bili u jeku, vodio se rat, a opet život je tekao kao normalno. Gledali smo “Titanik” i “Spasavanje redova Rajana”, slavili košarkaško zlato u Atini, a bilo je ponešto i zaljubljenike u avijaciju.Tu 1998. godinu ćemo pamtiti i po tri vazduhoplovnih događaja u našoj zemlji (SR Jugoslaviji), po aeromitinzima u Podgorici, Lađevcima i Batajnici.

(више…)

Read More

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan 2016: 204. Vazduhoplovna Brigada

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Još jedan dan otvorenih vrata na batajaničkom aerodromu i još jedno lepo druženje sa 204. vazduhoplovnom brigadom. Mogao bih da kažem da je ovaj događaj sličan kao i predhodnih godina, ali onda ne bih bio potpuno u pravu. Veliku razliku je napravio prikaz nedavno dospelih helikoptera Mi-17V5. Ovo je zapravo bila prva prilika da šire narodne mase uživo vide ove nove letelice . I ne samo da smo ih videli, već je i jedan od novih Mi-17, koji je inače dobio ime „Irina“, pokazao vrlo atraktivno letenje u simuliranoj CSAR misiji.

Organizator se potrudio da pored statičke postavke aviona iz sastava 204.vb prikaže i pravo letenje. Najveći neprijatelj svih fotografa – mere bezbednosti, su se opet postarale da nastup aviona MiG-29 i grupe od tri Supergaleba G-4 budu predaleko od nas. Ne kažem ovo bez razloga. Avioni stvarno dalje nego na većini velikih aeromitinga koji poštuju rigorozne bezbednosne propise. Međutim to nikako nije umanjilo kvalitet nastupa, kao ni oduševljenje publike. Avion MiG-29 je poleteo pravo sa dežurne jedinice, naoružan sa dve rakete R-60MK i dopunskim rezervoarom za gorivo, što je egzotika koja se retko viđa na javnim nastupima. Nastup trojke G-4 iz sastava 252. eskadrile „Kurjaci sa ušća“ je takođe bio za svaku pohvalu. Jedino što je falilo je stari dobri MiG-21, koji ovog puta nije nastupio.

Sve u svemu svojevrsni mini aeromiting. Kod ovakvih manifestacija ne treba očekivati mnogo letenja, jer je akcenat pre svega na druženju domaćina sa gostima. To je dan kada porodice zaposlenih, prijatelji i svi ostali koji poštuju rad ove elitne formacije Vojske Srbije dolaze na aerodrom i uživaju družeći se pored naših vazduhoplova. Tako je bilo i ovog puta, 204. vazduhoplovna brigada nas je lepo ugostila i pružila priliku ne samo da se družimo sa letelicama i osobljem brigade, već i da se veliki broj vazduhoplovnih entuzijasta uživo sretne. Ne treba ni da pominjem da je ovo bila sjajna prilika da se osveži arhiva fotografija, naročito novih Mi-17V5 :)

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Pored aviona i helikoptera iz sastava 204. vazduhoplovne brigade RViPVO Vojske Srbije, statičku postavku je obogatio i jedan NJ-22 Orao iz sastava 98.vb iz Lađevaca. Inače  gosti su imali priliku da vide i deo tehnike i ljudstva iz sastava Specijalne brigade , 250. raketne brigada i 210. bataljona beze VS.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Lovac MiG-29 9.12 (broj 18102) iz sastava 101. lae „Vitezovi“ . Mig je poleteo pravo iz sistema dežurstva sa bojevim raketama R-60MK na krilima i dopunskim rezervoarom PTB-1500 ispod trupa. 

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Bez dileme, zvezda otvorenog dana bio je novi Mi-17V5. Na prvom mestu bilo je zadovoljstvo videti nove letelice iz bliza, a zatim jednu od njih i u atraktivnoj simulaciji vežbe borbenog traganja i spasavanja (CSAR), u kojoj su pored Mi-17 i Gazele iz sastava 890. helikopterske eskadrile „Pegazi“ učestvovali i pripadnici 63. padobranskog bataljona Specijalne brigade. Helikopteri Mi-17V5 nose evidencijske brojeve 12491 i 12492, a dobili su  nadimke Anja i Irina respektivno. U letačkom delu programa je učestvovala Irina, dok je Anja bila u statičkom delu postavke.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Svaki put kada vidim nove Mi-17V5 meni je srce puno, kako zbog činjenice da su to prvi helikopteri kupljeni posle mnogo godina, tako i zbog kamuflažne šeme bojenja u čijem kreiranju sam učestvovao.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Desant pripadnika STS tima 63. padobranskog bataljona Specijalne brigade VS iz helikoptera Mi-17V5.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.comOtvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Ova fotografija nam otkriva nešto zanimljivo… Po prvi put vidimo pilote transportnih helikoptera sa novim kacigama  MSA Gallet ( ili sličnim modelom). Ovo je ogroman korak napred, pre svega po pitanju bezbednosti, jer do sada piloti helikoptera nisu nosili pilotske kacige.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.comOtvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Trojka Supergaleba G-4 iz sastava 252. štae „Kurjaci sa Ušća“, nakon sjajnog nastupa, odradila je i fantastičan „razlaz“ pred sletanje.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.comOtvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.comOtvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

I na glavi pilota maj. Dragana Mrdaka možemo videti novu MSA kacigu, što može da znači da ove kacige polako počinju da zamenjuju stare PK 75-M i u  252. eskadrili.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Piloti „Kurjaka“ očigledno zadovoljni nakon nastupa

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Helikopter SA-342 Gazela sa padobrancima  63. padobranskog bataljona.

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Otvoreni Dan, 204. Vazduhoplovna Brigada, Vojska Srbije, Batajnica 2016 © www.dimitrijeostojic.com

Spomenik  pripadnicima RV palim u odbrani zemlje, novina na aerodromu Batajnica, i dobra prilika da se setimo svih stradalih pripadnika 204. vb odnosno jedinica iz kojih je ona nastala.

Tekst i fotografije © Dimitrije Ostojić 2016

Read More

BIAS2016-3348ED1600P

BIAS 2016

BIAS2016-3348ED1600P

Fotografski gledano, najgore vreme za fotkanje je oko podneva i generalno u satima kada je sunce u zenitu. Kada na to dodate leto, vrućine i visoku vlažnost, dobijate gotovo nemoguće uslove za fotografisanje bilo čega što je više od par desetina metara udaljeno od vas. Kakve to veze ima sa aeromitinzima? Velike. To su upravo uslovi koji vladaju na aeromitinzima. Većina najznačajnih vazduhoplovnih manifestacija se odigrava baš u sred leta i uglavnom su glavni nastupi između 12-15 sati, dakle u najgore moguće vreme za fotkanje. U ovo vreme svetlo je jednostavno loše! Manjak kontrasta, višak senki i vazduh pun „jare“, sve ono što nam ne treba. BIAS 2016 je odstupio od pravila i pružio šansu da se naprave drugačije fotografije…

(више…)

Read More

Serbia Air Force

Aeromiting Batajnica 2012 : ViPVO

24. decembra 1912. godine Kraljevina Srbija osnovala je Komandu vazduhoplovstva i time zvanično postala jedna od prvih zemalja u svetu koju je koristila avijaciju u vojne svrhe. To su bila plemenita vremena kada je vrh zemlje na čelu sa Kraljom Petrom I bio svestan važnosti tada nove tehnologije. Vizija koju smo tada imali stavila nas je ispred svog vremena, a mnogi događaji iz tog vremena su značajni deo svetske istorije avijacije.

(више…)

Read More

Ladjevci Air Base

U zemlji Tigrova i Senki

11. maj2013. – „Dan otvorenih vrata“ Aerodrom Ladjevci – 98. Vazduhoplovna Brigada
Drugi put na Ladjevcima u poslednjih dvadesetak dana…Ovoga puta povod je bio sada već tradicionalni „Dan otvorenih vrata“. Prvobitno sam hteo da aerodrom posetim bez foto-opreme, da se malo opustim, uživam u programu i dobrom društvu, ali ipak sam se predomislio. Odličan letački program „Tigrova“ i „Senki“, kao i lepo vreme zaslužni su 40-ak odabranih fotografija koje slede:

(више…)

Read More

MiG-29 M2

Batajnica Airshow 2012 : MiG-29 M2

Jedna od zvezda aeromitinga „Batajnica 2012“ i avion o kome se dosta piše u domaćoj štampi ovih dana. Informacije iz raznih izvora govore da je nabavka ovih aviona za potrebe avijacije Vojske Srbije sve izglednija, tako da je pravo vreme da podelim sa vama malo fotografija vezanih za ovu temu… Diskusiju oko toga da li će stvarno biti nabavljen i da li je dobar izbor ćemo zanemariti jer je u trenutku kada nema konkretnih informacija potpuno besmislena. Pre nego što pređem na fotografije ne bi bilo loše da razjasnim par stvari oko ovog aviona, pošto se dosta dosta pogrešnih informacija (naročito fotografija) pojavljuje u medijima.
(више…)

Read More