Matterhorn via Liongrat

Pogled na Matterhorn (Cervino) iz Italije. Iz ovog pravca nema prepoznatljivu siluetu, kao kad se gleda sa švajcarske strane, ali svejedno deluje moćno
Avgustovski vreo dan, ja na bazenima repariram telo još uvek izmoreno od uspona po alpskim vrhovima. Zvoni mobilni. Zove me Dugi (Miloš), alpinista sa kojim sam zajedno bio na Alpima svega 15ak dana ranije. Pita me da li bi hteo na Materhorn? „Da naravno“, kažem ja i nastavljam: „inače sam i planirao naredne godine da idem tamo“. Na to će Dugi: „Ali, ja mislim sad, krećemo za par dana!“. Tišina, ne znam šta da mu kažem… San svakog visokogorca ili alpiniste ili bar većine je da se kad tad popne na Materhorn, simbol Alpa i planina uopšte, a meni se upravo pruža prilika da u sjajnom društvu krenem u tu avanturu. Naravno, sve se događa u najgorem mogućem trenutku, čak i da zanemarimo da sam se od povrtaka sa Mon Blana prilično fizički opustio, ostaje problem finansija. Celo leto sam proveo van Srbije, što je ostavilo trag i na mom novčaniku. Naravno, ponudu nisam mogao da odbijem.
